Dražen Najman
Jedan od predavača na Međunarodnoj ljetnoj školi održanoj početkom lipnja u Visokoj školi "CEPS-Centar za poslovne studije" u Kiseljaku (BiH) bio je dr. sc. Atanas Kozarev, dekan Fakulteta za pravo, međunarodne odnose i diplomaciju MIT Sveučilišta u Skopju i predsjednik Asocijacije za korporativnu sigurnost Sjeverne Makedonije. Njegovo predavanje o forenzičkim digitalnim aspektima zaštite kritične infrastrukture bilo je dio tematike Ljetne škole CEPS-a o izazovima upravlja kritičnom infrastrukturom, a naš je sugovornik za Zaštitu prokomentirao područje zaštite kritične infrastrukture.
S obzirom na to da je tema Ljetne škole CEPS-a bila zaštita kritične infrastrukture, možete li prokomentirati problematiku zaštite KI u Sjevernoj Makedoniji? Kakva je regulativa, ali i operativa glede zaštite kritične infrastrukture u vašoj zemlji?
Kada se o kritičnoj infrastrukturi govori u kontekstu aproksimacije prema EU, značaj ovog pitanja proizlazi i od toga što je to obuhvaćeno i u velikom broju poglavlja acquis-a, posebno poglavlja 3.24 Pravda, sloboda i sigurnost; 3.10 Informatičko društvo i mediji i 3.31 Vanjska sigurnosna i obrambena politika. Shodno tome, njeno pravovremeno uređenje i reguliranje je i te kako značajno u procesu aproksimacije.
Suglasno Nacionalnom programu za usvajanje prava europske unije (NPАА 2021-2025), usvojenog od Vlade 29. 06. 2021.donose godine, predviđeno je da u okvirima usuglašavanja regulative u odnosu na kritičnu infrastrukturu bude donesen Zakon o zaštiti kritične infrastrukture. Potreba usuglašavanja nacionalnog zakonodavstva s Direktivom 2008/114/ЕZ proizlazi i od Regionalne ocjenske misije za borbu protiv terorizma (BPT) i prevenciju i sprječavanje nasilnog ekstremizma (P/SNE) provedene u studenom 2018. u Skoplju, koja između ostalog obuhvaća preporuke o:
• implementaciji Direktive 2008/114/EZ Savjeta za identifikaciju i označivanje kritične infrastrukture i procjenu potrebe za poboljšavanje njihove zaštite i razvoj obveza i aktivnosti od strane države;
• formiranju Nacionalnog centra za zaštitu kritične infrastrukture (NCKI) kako bi se osigurao više agencijski pristup za sveobuhvatni sustav za zaštitu kritične infrastrukture i
• optimizaciji javne i privatne koordinacije i suradnju preko nadležnih tijela za jačanje i poboljšavanje planova za zaštitu kritične infrastrukture od terorističkih napada.
Pored potrebe od donošenja regulative za zaštitu kritične infrastrukture koja je povezana s europskim perspektivama naše države, istovremeni značaj imaju i potencijalni rizici koji su proizašli iz tehnološkog razvoja, globalnih promjena životne sredine u posljednjih nekoliko godina i elementarnih nepogoda koje su ukazale na potrebu ozbiljnog preispitivanja zaštite kritične infrastrukture u kontekstu opasnosti od elementarnih nepogoda i drugih vrsta prijetnji tipičnih za suvremeni život kao što su terorizam, špijunaža, itd.
Ministarstvo obrane, kao nositelj aktivnosti za izradu prijedloga teksta Zakona, u suradnji sa Sektorom za europska pitanja, od početka prosinca 2021 godine poduzelo je niz pripremnih aktivnosti za realizaciju predmetne aktivnosti preko Projekta „Nordiska podrška za napredak Republike Sjeverne Makedonije“ koji se realizira preko UNOPS (Ured UN za projektne usluge). Zakon o zaštiti kritične infrastrukture iz 2022. je dovršen, ali na žalost još uvijek nije izglasan od strane Parlamenta.
Možemo zaključiti da u Republici Sjevernoj Makedoniji kritična infrastruktura još uvijek nije definirana, odnosno njen značaj i potreba za zaštitom nije stavljena u pravne okvire pozitivne zakonske regulative, pa samim tim nije utvrđeno koji subjekti se mogu tretirati kao kritična infrastruktura i mogu uživati posebnu pravnu zaštitu.
Brine li se onda država dovoljno o zaštiti svoje kritične infrastrukture?
Kritična infrastruktura je od vitalnog značaja za funkcioniranje zemlje, a ako je oštećena, uništena ili izgubljena, to dovodi do gubitka pružanja usluga koje ovise o njenom nesmetanom funkcioniranju. Kritičnu infrastrukturu bismo mogli definirati kao infrastrukturu koja je nužna, životno neophodna, a narušavanje njenog normalnog funkcioniranja može dovesti do ugrožavanja najznačajnijih vrijednosti i dobara na kojima počiva država, društvo, gospodarstvo, blagostanje i uvriježeni način života. Mnogo je razloga zašto infrastruktura mora biti dobro osigurana i zaštićena. Neki od tih razloga su teroristički napadi. Kritične informacijske infrastrukture mogu biti posebno ranjive na napade hakera, kriminalaca i terorista. Elektroenergetska infrastruktura, transport nafte i prirodnog plina, najugroženiji su segmenti energetske infrastrukture i predstavljaju mete napada. Neophodno je razviti moderan koncept nacionalne otpornosti i moderan koncept zaštite kritične infrastrukture.
Činjenicom da ne postoji posebna regulativa za zaštitu kritične infrastrukture može se notirati da na normativnoj razini briga države uopće nije za pohvalu. Nisu poznati razlozi zašto od 2022. godine izrađeni Zakon za zaštitu kritične infrastrukture, i pored njegove objave u Jedinstvenom nacionalnom registru propisa, nije donesen u zakonodavnom domu. Samim time se već nekoliko godina dovodi u pitanje njegova implementacija.
Sve ovo ima negativni utjecaj na međuresorsku suradnju koja mora biti na visokoj institucionalnoj razini. Ako postoji važeći pozitivni okvir točno će se znati odgovornost svake institucije, nadležnosti, odgovornost o stanju u cjelini. U tom kontekstu javnost nema transparentne informacije koje se odnose na ovo pitanje koje uključuje više ministarstva, regulatornih agencija i subjekata direktnih nositelja, vlasnika ili upravitelja objekata kritične infrastrukture. Ključni element za uspjeh te međuresorske suradnje kao determinante za izgradnju modernog koncepta nacionalne otpornosti i modernog koncepta za zaštitu kritične infrastrukture predstavlja koordinacija ovih aktivnosti. Naša država treba ovim pitanjima pridati veću pažnju, a ta se posvećenost treba unapređivati kroz godine i kretati se do točke koja znači donošenje posebnog zakona i institucionalnog pristupa u cjelini.
Isto tako, za cjelovitu implementaciju sustava zaštite kritične infrastrukture od suštinskog je značaja uspostaviti dijalog i povjerenje između Vlade i sudionika/operatora KI, ali i partnerski odnos u podjeli odgovornosti između javnog i privatnog sektora, s obzirom na to da je veliki dio kritične infrastrukture u privatnom vlasništvu i koriste ga privatni vlasnici, a ista je vrlo važna za funkcioniranje države i stvaranje visoke razine otpornosti društva. Kada se normativno i faktički budu implementirali ovi uvjeti, sigurno ćemo moći reći da je briga naše države za sustav zaštite kritične infrastrukture na adekvatnoj razini.
Što ocjenjujete kao trenutno najvećim sigurnosni geopolitički izazov za Sjevernu Makedoniju, a u svijetlu aktualnih političkih događaja u regiji zapadnog Balkana, ali i rata u Ukrajini?
Suvremena društva se danas suočavaju s velikim brojem prijetnji i rizika koji prerastaju prvobitne okvire pripremljenosti i odgovora na njih, te je stoga nužno analizirati otpornost i organiziranost društva u kontekstu njegovih statičkih i dinamičkih karakteristika. Suvremene sigurnosne prijetnje poprimaju novu inovativnu dimenziju koja zahtijeva proširenje obujma i razumijevanje određenih sigurnosnih prijetnji koje mogu negativno utjecati na funkcioniranje kritične infrastrukture. Istovremeno, one postaju sofisticiranije i destruktivnije u svom manifestnom izgledu. U uvjetima globaliziranog i međuzavisnog društva, sigurnost nije samo atribut države i rezultat dinamike međunarodnog sigurnosnog okruženja. U odnosu na Zapadni Balkan, gdje pripada i Republika Sjeverna Makedonija, poseban sigurnosni izazov predstavlja cyber sigurnost i zato preporučujem da se ulaže mnogo u podizanje informacijske svijesti i u digitalizaciju sveukupnih procesa. Borba protiv korupcije i razvoj demokratskih vrijednosti poštivanjem ljudskih sloboda i prava imaju posebni značaj i utjecaj na integritet institucija sustava. Potvrđuje se da smo prvi u svijetu po tome što ne trebamo činiti svojim građanima, njihovim interesima, ali i pravnim licima, a ujedno smo posljednji u tome što trebamo činiti u njihovom interesu. Partizacija nacionalnih sigurnosnih institucija utječe na snažno ugrožavanje demokracije i slabljenje njenih kontura. Organizirani kriminal i njegovo nekažnjavanje sve više se javlja kao suvremena sigurnosna prijetnja za demokraciju u tranzicijskim državama i ugrožava njihov put ka EU.
Sve se ovo događa u trenucima kada je stigla poruka SAD-a i međunarodne zajednice u odnosu na borbu protiv korupcije. Trenutak je vrlo složen, a mi smo sada više no ikada ranije razjedinjeni, posvađani, nespremni i nesolidarni, što znači da je vrijeme za promjene pred nama! Ta koruptivna infekcija dovodi do podizanja nepovjerenja građana u institucije i ima za posljedicu napuštanje države i odlazak u EU ili prekooceanske države. Vladavina prava je prvi stup sustava demokracije i njegovo ugrožavanje najteže vrste pridonosi slabljenju integriteta nacionalnih sigurnosnih institucija.
Fenomen "praznih gnijezda" naširoko je rasprostranjen u skoro svim dijelovima države. Iz tig je razloga nužno ubrzati eurointegraciju kao proces da bi fokus bio usmjeren ka EU i da bi se tako reducirao indikativni inozemni utjecaj nedemokratskih država.
Kakvo je stanje javne sigurnosti u vašoj zemlji i koji su najveći problemi u tom području? Jesu li građani Sjeverne Makedonije sigurni, odnosno kakva je njihova percepcija po pitanju javne sigurnosti, kriminaliteta, obiteljskog nasilje, trgovanja drogama i dr.?
Javna sigurnost je ključna institucija u okvirima Ministarstva unutarnjih poslova i vlastitim kapacitetima je ispravljena pred ozbiljnim sigurnosnim izazovima na lokalnoj i na nacionalnoj razini. Briga o sigurnosti građana i njihove imovine ima prioritetno mjesto, pa su i rezultati preventivnih i represivnih komponenti vidljivi u javnosti. U odnosu na percepciju građana, prema dobivenim rezultatima nedavnog istraživanja Centra za europske strategije - Eurotink, policija je na drugom mjestu, ali nizak postotak (43 posto) ukazuje na još uvijek nezadovoljavajuće povjerenje. S druge strane, policija je drastično pozitivnije percipirana u odnosu na druge aktere krivično-pravnog sustava (sudstvo i tužilaštvo ostaju najnegativnije ocijenjeni). Građani se, generalno, osjećaju sigurnije, posebno kada je riječ o njihovoj neposrednoj sredini, odnosno naselju i gradu/ selu u kojem žive. Ipak, njihove glavne brige proizilaze iz egzistencijalnih pitanja, kao što su ekonomska sigurnost, zdravstvo i politička nestabilnost.
Veći je postotak građana koji imaju pozitivnu percepciju o profesionalnosti policije, u odnosu na one koji imaju negativnu percepciju. S druge strane, prevladavaju negativne percepcije o transparentnosti policije, dok su istovremeno građani suglasni da je policija ovisna o stranačkim, vladinim i biznis interesima. Percepcije o policiji su pozitivnije kod etničkih Albanaca u usporedbi s etničkim Makedoncima, što ruši stereotipe o ovoj instituciji.
Dekan ste Fakulteta za pravo, međunarodne odnose i diplomaciju MIT Sveučilišta u Skopju. Kakvo je stanje visokoškolskog obrazovanja u Sjevernoj Makedoniji?
Stanje u segmentu obrazovanja uopće, a poglavito u visokom obrazovanju, ima posebno mjesto u javnosti pri čemu se mogu primijetiti percepcije koje se kreću od pozitivnih, pa sve do kritičkih ocjena. Slično kao i u sigurnosti, postoji natjecanje između javnog i privatnog visokog obrazovanja. Činjenica je da su u proteklim godinama veliki broj kadrova koji su završili visoko obrazovanje na privatnim fakultetima uspješni profesionalci u državnoj administraciji, zdravstvenom, ekonomskom sektoru, kulturi itd. Za razliku od državnih fakulteta koji imaju ogromnu vladinu pomoć svakakve vrste, privatni fakulteti ulažu maksimalne napore da opstanu i da se razvijaju. Pri tome, u proračunu Ministarstva obrazovanja, neznatan je, minimalan dio, koji se odnosi na znanstvena istraživanja i razvoj znanstvene misli.
Osobno smatram da je glavni problem u razvoju znanosti i stvaranju mreže znanstvenika upravo financijski element i o njemu se govori u javnosti. Gotovo da i ne postoji suradnja između državnih i privatnih fakulteta (tako, primjerice, postoji Odluka jednog od državnih fakulteta prema kojoj njihovim profesorima nije dozvoljeno da predaju na privatnom fakultetu), kao što ne postoji ni kontinuirana i kvalitetna suradnja između privatnih fakulteta. Svatko funkcionira kao zaseban svijet, iako su u istoj djelatnosti i ne shvaćaju da je njihova suradnja u interesu boljitka i razvoja akademskog sustava u našoj državi. Ovo su komparacije koje zaslužuju ozbiljnu analizu i debatu s ciljem da se eliminiraju barijere koje su evidentne i koje ne donose dobro visokom obrazovanju. Treći problem koji bi mogao potencirati odnosi se na odljev kadrova u inozemstvo, za što veliku odgovornost ima i država. Istraživanje Omladinskog obrazovnog: „Neiskorišteni studentski potencijal“, otkriva surovu realnost: do sada je država stipendirala 389 studenata u inozemstvu i otprilike za svakog od njih iz državne kase je izdvojila po oko 160 tisuća dolara, a rijetko tko se od njih vraća raditi u Sjevernu Makedoniju, iako je tako predviđeno zakonom. Sve ovo nameće potrebu dubokog skeniranja stanja u visokom obrazovanju, radikalnu promjenu strategijskog menadžmenta i politika države i postavljanje pitanja za prevenciju brojnih rizika.
Trudimo se biti u tijeku s društvenim potrebama i pomoći napretku sustava
Kako Fakultet kojeg vodite kotira u području obrazovanja i znanosti u zemlji?
MIT Univerzitet je respektabilna privatna visokoobrazovna institucija koja je preko realiziranih znanstveno-istraživačkih projekata poznata i priznata na domaćoj i na međunarodnoj razini. Akademski kadar sudjeluje na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim konferencijama, seminarima i radionicama. Alumni centar MIT Univerziteta kontinuirano slijedi diplomirane studente, njihovo etabliranje i unapređivanje u društvu. Rezultati istraživanja pokazuju visoku kvalitetu i odlično rangiranje u stručnim i visokoobrazovnim karijerama.
Fakultet pravnih znanosti, međunarodnih odnosa i diplomacije realizira dva nova akreditirana studijska programa Pravnih znanosti: akademski program "Pravne znanosti", za studije prvog ciklusa (240 ЕКТS) za stjecanje zvanja diplomirani pravnik i akademski program Pravnih znanosti prvog ciklusa (180 ЕКТS) za stjecanje zvanja pravnik, za edukaciju visokoobrazovnih kadrova za potrebe našeg društva. Naša država na putu ka Europskoj uniji i posebno s otpočinjanjem pregovora 2022. ispravljena je pred izazovom harmonizacije i aproksimacije našeg pravnog poretka s europskim acquisom.
Od tuda proizlazi i znanstven, ali i šira društvena potreba za implementacijom ovog studijskog programa, koji je osuvremenjen novim nastavnim predmetima s kojima će se omogućiti produciranje kadrova s kompetencijama nužnim za uspješno funkcioniranje institucija sustava. Isto tako, imamo i studijski program "Pravosuđe", jednogodišnje studije drugog ciklusa za stjecanje zvanja magistra pravnih znanosti. Misija programa "Pravosuđe" je da preko realiziranja iste stvori magistre iz djelatnosti pravosuđa koji će biti kompatibilni s potrebama Akademije za suce i javne tužitelje, kadrove koji će imati ozbiljnu osnovu da prodube svoja znanja i da se lakše ugrade u pravosudni sustav naše države. Potreba za magistrima iz segmenta pravosuđa redovno je potencirana od Udruge sudaca, Udruge javnih tužitelja, Advokatske komore i drugih relevantnih institucija koje su dio pravosudnog sustava. Val umirovljenja tužitelja i sudaca iz osnovnih, apelacijskih i Vrhovnog suda doveo je do pojave statistike koja ukazuje da je broj kadrova u pravosudnom sistemu daleko od potreba i broja sudskih predmeta. Trudimo se biti u tijeku s društvenim potrebama i nastojimo pomoći napretku sustava.
Potrebno je implementirati koncept korporativne sigurnosti
Možete li prokomentirati stanje sektora privatne zaštite u Sjevernoj Makedoniji kada je u pitanju regulativa, kvaliteta, brojnost i funkcionalnost privatne zaštite? Pratite li sektor privatne zaštite?
Privatna sigurnost u našoj državi ima kvalitetni normativni i institucionalni dizajn. Postoji nekoliko tendencija koje karakteriziraju privatni sigurnosni sektor. Prvo, postoji veliki broj agencija za privatnu sigurnost koje nude usluge u segmentu privatne zaštite. Svakako da veliki broj agencija za privatnu zaštitu ne znači i kvalitetu. Drugo, javna je tajna da zadovoljstvo od financijske kompenzacije kod privatnih zaštitara nije na zadovoljavajućoj razini, nasuprot one koja postoji kod vlasnika agencija za privatnu sigurnost. Treće, postoji solidna suradnja između Komore za privatnu zaštitu i MUP-a i to dovodi do izgradnje respektabilnih odnosa. Kod nas, naime, ključnu ulogu u koordinaciji privatne zaštite a ima Komora za privatnu zaštitu koja tijekom cijelog njenog postojanja i funkcioniranja pokazuje visoku razinu profesionalnosti i brigu za poboljšavanje stanja. Kontrolu nad privatnim sigurnosnim kompanijama obavljaju Komora i MUP. Osobno smatram da je u budućnosti potrebno uložiti više u unapređivanje kontrolno-nadzornog mehanizma i stvoriti osnovu za eliminiranje određenih negativnih pojava.
Posebno bih se želio osvrnuti na potrebu za implementacijom, kako na teorijskoj, tako i na praktičnoj razini koncepta za korporativnu sigurnost i zbog toga je naša Asocijacija za korporativnu sigurnost ključna za sigurnost poslovnog djelovanja, u promociji pozicije -menadžer korporativne sigurnosti, koja je uistinu rijetkost i u velikim korporacijama i kod manjih korporacija u Sjevernoj Makedoniji.