Blaženka Musulin
Odvjetnica / Attorney at law
www.odvjetnicki-ured-musulin.hr
Koje zakonske odredbe reguliraju postavljene kamere na našim prometnicama, a koje u objektima? Kako je regulirano pitanje korištenja kamera postavljenih na javnim površinama i, najvažnije, propisana je dužnost postavljanja upozorenja o kamerama, osobito u prometu.
Što kaže EU
U pogledu problematike korištenja kamera najznačajnija pravna regulacija je Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu „GDPR“).
Sve navedeno je u pravni poredak Republike Hrvatske implementirano kroz Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka ("Narodne novine" br. 42/18., dalje u tekstu „Zakon“).
Prije svega važno je znati kako je za svako prikupljanje i obradu osobnih podataka u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka potrebno postojanje pravnog temelja iz odredbe članka 6. GDPR-a kojim je propisano da je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega:
(i) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha;
(ii) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora;
(iii) obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade;
(iv) obrada je nužna kako bi se zaštitili životno važni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe;
(v) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade;
(vi) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka, osobito ako je ispitanik dijete.
Međutim točka (vii) prvog podstavka ne odnosi se na obradu koju provode tijela javne vlasti pri izvršavanju svojih zadaća.
Pravni temelj za postavljanje videonadzornog sustava može biti dokazani legitiman interes voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
Tako je čl. 32. Zakona uređeno snimanje javne površine a sukladno kojem Zakonu je praćenje javnih površina putem videonadzora dozvoljeno samo tijelima javne vlasti, pravnim osobama s javnim ovlastima i pravnim osobama koje obavljaju javnu službu, i to samo ako je propisano zakonom, ako je nužno za izvršenje poslova i zadaća tijela javne vlasti ili radi zaštite života i zdravlja ljudi te imovine.
Kojim je propisima regulirano upozorenje
Prema navedenom, za praćenje/ snimanje javne površine potrebno je da se radi suštinski o državnim tijelima i da je to nužno za izvršavanje javne ovlasti, odnosno poslova i zadaće propisane ili pak za zaštitu života i zdravlja ljudi ili imovine.
Radi lakšeg razumijevanja, policija u cilju sprječavanja prekršaja i eventualnog sankcioniranja kršitelja propisa ima pravo koristit kameru za praćenje brzine vozila, ali ne za npr. voditi gustoću prometa na određenom mjestu jer to nije njihova ovlast niti je nužno koristit kameru za navedeno.
Pritom videonadzorom mogu biti obuhvaćene prostorije, dijelovi prostorija, vanjska površina objekta, kao i unutarnji prostor u sredstvima javnog prometa, a voditelj obrade ili izvršitelj obrade dužan je označiti da je objekt odnosno pojedina prostorija u njemu te vanjska površina objekta pod videonadzorom, a oznaka treba biti vidljiva najkasnije prilikom ulaska u perimetar snimanja.
Što ako ga nema kada je snimanje neovlašteno
Konkrento, u pogledu upozorenja o kamerama koje se odnose mjerenje brzine, odnosno one koje koristi MUP u svrhu obavljanja svoje dužnosti ukazujemo na sudsku praksu prema kojoj (ne)postavljanje ne oslobađa eventualnog prekršitelja propisa o sigurnosti prometa na cestama a sve kako u nastavku navedeno.
Primjeri u sduskoj praksi:
Općinski sud u Pazinu također ima isti stav u presudama tog suda Pp-2559/2023-4 i Pp-2550/2023-4, jasno je rečeno kako se: „Prometnim znakom obavijesti može vozače obavijestiti o kontroli brzine fiksnom kamerom, ali to nije obvezno, budući ne postoji zakonska obveza postavljanja takve vrste signalizacije na mjestima gdje su postavljene kamere. Isto tako ne postoji ni zapreka za postavljanjem prometne signalizacije, što je u nadležnosti upravitelja cesta pa tako i odluka o postavljanju znakova obavijesti“
Općinski sud u Rijeci u predmetu Pp-1859/2023-4 (presuda od 21. 3. 2025.) zauzeo je stav prema okrivljeniku koji se žalio da na mjestu mjerenja nije bila postavljena oznaka ‘kontrola brzine‘:
„Prometnim znakom obavijesti može se vozače obavijestiti o kontroli brzine fiksnom kamerom, ali takva obavijest nije propisana kao obavezna niti je njezino postavljanje propisano kao uvjet za zakonitost utvrđivanja prekršaja mjerenjem brzine fiksnim kamerama.
Odluka o postavljanju znakova obavijesti je u nadležnosti upravitelja cesta, a izostanak prethodne obavijesti o mjerenju brzine ne oslobađa vozače odgovornosti za počinjenje prekršaja prekoračenja ograničenja brzine kretanja vozila koje se utvrdi postavljenim kamerama. Okrivljenik je kriv za prekršaj jer je kao svaka prosječna osoba osposobljena za vozača motornih vozila, bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno“.
Situacije u prometu i korištenje kamera u sudskom posupku
Primjerice u slučaju prometne nesreće već prilikom obavljanja očevida policija utvrđuje da li je mjesto prometne nezgode pokriveno nadzorornom kamerom te u slučaju da navedebo postoji, snimku izuzima i pohranjuje u policijski spis koja u nastavku služi kao dokaz (sukladno prethodno navedenim odredbama javne površine dozvoljeno je pratiti tijelima javne vlasti).
Pritom je važno istaknut da je sukladno gore navedenim odredbama snimanje načelno dopušteno međutim javno objavljivanje lica ili registarskih oznaka podliježe ograničenjima te je u končanici na sudu hoće li navedeno tretirati kao (zakoniti) dokaz ili ne.
Međutim, obzirom da se snimkom mogu utvrditi gotovo sve relevatnen činjenice načina na koji je do nesreće došlo, uzroka i odgovornost, korištenje snimke kao dokaza u interesu je svih sudionika posutpka.
Tako se primjerice u postupku koji se vodio pred prekršajnim sudom u Zagrebu povodom prometne nezgode koja se dogodila na području Grada Zagreba, na jednom većem križanju oko 10,00 sati kada je biciklist upravljajući biciklom marke „Specialized“ naletio na desni dio automobila zagrebačkih reg. oz. sud je koristio snimku iz vozila (dashcam).
U tom je postupku prometni vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio navedeno snimku i temeljem iste utvrdio kako je vozilo već bilo u fazi uključivanja te je stoga biciklist koji je naletio bio dužan propustiti predmetno vozila a pritom je također razvidno uvidom u snimku kako je imao preglednost i imao mogućnost reagiranja (zaustavljanja).
Time je i postupak vođen u svezi naknade štete nastale na vozilu bio brže riješen.
Međutim, s druge strane, u drugom prekršajnom postupku koji se vodio pred prekršajnim sudom u povodu prekršaja iz čl. 46. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, upravo na temelju snimke kamere video nadzora kojim je pokrivenom predmetno raskrižje a koja videosnimka je izuzeta sud je reprodukcijom snimke na ročištu neposredno imao uvid da se nesreća dogodila na način opisan u Optužnom prijedlogu, slijedom je vozač motocikla i kažnjen. Odnosno utvrđeno je kako se okrivljenik nije kretao sredinom obilježene prometne trake te da je iako ne smije skrenuo motociklom u desno preko neisprekidane uzdužne crte na kolniku na asfaltirano proširenje uz sjeverni rub jugozapadnog prometnog otoka nakon čega je ulaskom u raskrižje sudjelovao u prometnoj nesreći.