U moru javnih nastupa u kojima se struke same sapliću o vlastite rečenice, rijetko je pravo osvježenje čuti ljude koji govore jasno, smisleno i bez prazne buke. Upravo zato nastup novoosnovanih predstavnika zaštitara i čuvara u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska" zaslužuje pažnju – i komentar.
Prije svega, ugodno su iznenadili. Ne zato što su rekli nešto spektakularno, nego zato što nisu radili ono što se prečesto viđa pred kamerama: nisu tepali, nisu mucali, nisu se gubili u nedorečenostima i nisu izgovarali besmislene floskule. Govorili su razgovjetno, bez viška riječi, bez glumljenog autoriteta i bez potrebe da se ikome dodvore. U današnjem javnom prostoru to je, nažalost, već ozbiljna kvaliteta.
Gosti emisije su bili Marin Knežić Denić, vršitelj dužnosti predsjednika Hrvatske udruge zaštitara i čuvara, te Jovana Kukić iz Općeg sindikata MUP-a gdje je glavna povjerenica za sektor sigurnosti i zaštite.
Razgovor se dotakao svakodnevnih zadaća zaštitara i čuvara, njihovih ovlasti, razlika u obavezama i zahtjevima za rad, ali i izazova s kojima se susreću. Objasnili su, primjerice, razliku u ovlastima između zaštitara i čuvara, te što znači obvezno rukovanje vatrenim oružjem i redovita provjera psihofizičkog stanja ljudi na terenu.
Knežić Denić je posebno istaknuo osnivanje Udruge zaštitara i čuvara kao pokušaj da se podigne svijest o struci, unaprijedi edukacija i ukloni stigma koja je godinama pratila ovaj posao. Kukić, s druge strane, govorila je o svakodnevnim iskustvima iz terena i o tome kako zaštitari i čuvari ne pomažu samo u klasičnim situacijama, nego i u nepredviđenim problemima gdje je potrebna hitna reakcija ili sigurnosna prisutnost.
Ono što je posebno vrijedno u ovom nastupu jest činjenica da nisu bježali od stvarnosti. Nisu uljepšavali stanje u struci, ali nisu ni dramatizirali. Nisu se skrivali iza floskula o “važnosti sigurnosti”, niti su posezali za patetikom. Govorili su konkretno, prizemljeno i razumljivo – onako kako bi predstavnici jedne ozbiljne profesije i trebali govoriti.
Zaštitari i čuvari su ljudi koji svakodnevno rade posao koji većina primijeti tek kad nešto pođe po zlu. Upravo zato njihovi predstavnici moraju biti stabilni, smireni i jasni. Ovaj nastup pokazao je da je to moguće. I da nije nužno vikati, dramatizirati ili glumiti “tvrdoću” kako bi se poslalo ozbiljnu poruku.
Naravno, jedan dobar nastup ne rješava sustavne probleme — ne mijenja uvjete rada, plaće, zakonske okvire ni društveni status struke. Ali mijenja nešto drugo, jednako važno: “percepciju”. Pokazuje da postoje ljudi koji su spremni govoriti u ime zaštitara bez srama, bez konfuzije i bez podilaženja.
Ako je ovo smjer u kojem će novoosnovani predstavnici nastaviti, onda se prvi put nakon dugo vremena može reći da struka ima glas koji vrijedi čuti. Ne zato što je glasan, nego zato što je – normalan. (Eugen Antić)
Foto: Srceenshot/HRT