Eugen Antić
Nakon objave članka Napad na zaštitara: zašto pravni sustav tretira zaštitare kao građane, a ne kao prvu liniju sigurnosti? uslijedila je snažna i brojna reakcija stručne javnosti. Komentari koji su se nizali ispod teksta ne predstavljaju tek emocionalni ispad ili trenutni bijes – oni su presjek dugogodišnjeg nezadovoljstva, frustracija i osjećaja nepravde unutar zaštitarske struke. Rijetko kada se u javnom prostoru tako jasno i bez zadrške progovori o stvarnim uvjetima rada u privatnoj sigurnosti.
U međuvremenu se dogodio još jedan incident koji dodatno potvrđuje razloge takvih reakcija. U Varaždinu je tijekom pokušaja sprječavanja krađe fizički napadnuta 21-godišnja zaštitarka u trgovini, pri čemu je zadobila ozljedu šake. Taj slučaj ponovno je otvorio pitanje sigurnosti i pravne zaštite osoba koje rade u privatnoj zaštiti, ali i zaposlenika u trgovinama koji se svakodnevno suočavaju s krađama, prijetnjama i nasiljem. Ono što posebno upada u oči jest činjenica da se, unatoč različitim iskustvima i pozicijama, većina komentara susreće u istim točkama problema: niskim plaćama, nejasnom pravnom statusu, izostanku sustavne zaštite i potpunom nedostatku društvenog priznanja.
Na učestale napade reagirao je i Opći sindikat MUP-a, upozorivši na marginaliziran položaj čuvara i zaštitara, i potrebu za izmjenama zakonskog okvira. Sindikat ističe da zaštitari obavljaju odgovorne i rizične poslove, ali bez statusa koji bi im jamčio primjerenu zaštitu i dostojanstvo. Ova reakcija nije iznimka, već nastavak dugogodišnjih upozorenja struke da je potrebno redefinirati položaj zaštitara unutar sigurnosnog sustava.
Naravno, pitanje dodjele statusa službene osobe otvara i dodatne rasprave o ovlastima, odgovornosti i nadzoru. Međutim, otvara se pitanje može li društvo očekivati da netko preuzme sigurnosnu odgovornost, a da ga pritom pravno tretira kao bilo kojeg prolaznika? Ako zaštitari imaju obvezu reagirati, tada bi sustav morao imati i obvezu zaštititi ih na odgovarajući način.
MN: Napad na zaštitarku – primjer problema o kojem struka govori
Da problemi o kojima govore zaštitari nisu apstraktni ni rijetki, pokazuje i nedavni incident u Varaždinu. U jednoj trgovini 21-godišnja zaštitarka pokušala je spriječiti muškarca koji je pokušao izaći iz trgovine s punom košarom neplaćene robe. Kada ga je pokušala zaustaviti, reagirao je fizičkom silom. U naguravanju su oboje pali na pod, roba se rasula, a počinitelj je pobjegao. Zaštitarka je pritom ozlijedila šaku.
Na ovaj događaj reagirao je Opći sindikat MUP-a RH, istaknuvši da je riječ o još jednom ozbiljnom upozorenju na sigurnosne rizike s kojima se svakodnevno suočavaju osobe koje rade u trgovinama i u sektoru privatne zaštite.
Kako je poručila glavna sindikalna povjerenica OS MUP-a za sektor zaštite i sigurnosti Jovana Kukić, mlada zaštitarka „samo je radila svoj posao“. Zaštitari nisu policijski službenici niti interventne službe, ali se u praksi često nalaze u situacijama u kojima moraju reagirati na krađe, prijetnje ili fizičko nasilje, nerijetko bez adekvatne pravne i institucionalne zaštite.
Sindikat upozorava da nasilje nad zaštitarima i zaposlenicima u trgovinama nije izoliran incident, već pojava koja se događa znatno češće nego što javnost vidi, jer mnogi slučajevi nikada ne dospiju u medije. Upravo zato, naglašavaju, potrebno je sustavno jačati sigurnosne protokole, organizaciju zaštite i jasne procedure postupanja u rizičnim situacijama. Ujedno ponovno ističu zahtjev da zaštitari dobiju "status službene osobe", što bi značilo i jaču pravnu zaštitu u situacijama kada obavljaju svoj posao i štite osobe i imovinu.
Iz sindikata su napadnutoj zaštitarki poželjeli brz oporavak te izrazili očekivanje da će policija pronaći počinitelja i da će slučaj dobiti svoj epilog. Istaknuli su i poruku koja se često ponavlja u raspravama o sigurnosti u trgovinama – nijedan proizvod niti košara robe ne mogu biti vrijedni zdravlja ili života ljudi koji rade svoj posao.
Zaštitar ili „netko tko to glumi“ – problem percepcije i zakona
Jedna od ključnih tema u javnim reakcijama odnosi se na terminološku zbrku. Mediji često sve sudionike noćnih incidenata i sukoba automatski nazivaju zaštitarima, iako te osobe nerijetko nemaju nikakve veze s licenciranom privatnom zaštitom. Takva praksa dugoročno šteti struci jer briše granicu između zakonski regulirane djelatnosti i improvizacije, čime se narušava ugled onih koji rade u skladu sa Zakonom o privatnoj zaštiti. Istodobno, zakonodavni okvir ne pruža adekvatnu zaštitu profesionalcima od negativne percepcije izazvane tuđim postupcima, zbog čega se odgovornost često neopravdano generalizira.
Plaće, satnice i stvarnost terena
Daleko najučestalija i najizraženija tema komentara odnosi se na materijalni položaj zaštitara. Satnice od 4 do 5 eura, dvanaestosatne smjene, rad noću, vikendom i blagdanom – često bez isplate zakonskih dodataka – nisu iznimka, već pravilo o kojemu svjedoče brojni komentari.
Posebno zabrinjava činjenica da se prekovremeni rad često „utapa“ u stimulacije ili isplaćuje izvan sustava, dok se zakonska prava, poput dodataka za noćni rad, nedjelje i blagdane, sustavno zanemaruju. U takvim okolnostima zaštitarstvo postaje iscrpljujući posao visokog rizika, ali bez osnovne ekonomske sigurnosti. Usporedbe s praksama u drugim europskim državama dodatno naglašavaju razmjere problema. Primjeri fiksnih plaća, plaćenih dodataka i jasne kategorizacije radnih mjesta pokazuju da problem nije u samoj prirodi posla, već u domaćem modelu njegova provođenja.
Pravna nesigurnost i samoobrana
Posebno osjetljivo pitanje koje se provlači kroz komentare jest pravna zaštita zaštitara u slučaju incidenta. Osjećaj da su „prvi na udaru, a prvi na optuženičkoj klupi“ duboko je ukorijenjen među djelatnicima u sektoru privatne zaštite. Iako zakon priznaje pravo na nužnu obranu, zaštitari se u praksi često suočavaju s dugotrajnim sudskim postupcima, privatnim tužbama i osobnom odgovornošću, čak i kada su postupali u skladu s ovlastima. Takva praksa ne obeshrabruje samo pojedince, već i cijelu struku jer šalje poruku da sustav neće stati iza onih koji štite osobe i imovinu.
Sindikati, kolektivni ugovor i pitanje dostojanstva
Velik dio komentara jasno upućuje na jedno rješenje koje se godinama odgađa – organizirano sindikalno djelovanje i kolektivni ugovor. Bez jasnih minimalnih standarda rada, plaća i pravne zaštite, tržište privatne zaštite ostaje prostor nelojalne konkurencije u kojemu najniža cijena narušava kvalitetu, sigurnost i ljudsko dostojanstvo.
Zaštitarstvo je djelatnost bez koje financijske institucije, trgovački centri, bolnice, industrijski pogoni i javni prostori ne mogu funkcionirati. Ipak, upravo su ti radnici među najmanje zaštićenima i najčešće zanemarenima u sustavu.
Reakcije čuvara, zaštitara i stručne zajednice na spomenuti članak nisu tek usputni komentari ispod teksta – one su upozorenje. Ukazuju na potrebu za preispitivanjem postojećeg modela privatne zaštite utemeljenog na iscrpljivanju radnika, pravnoj nesigurnosti i društvenom podcjenjivanju. Ako se čuvare i zaštitare doista promatra kao važan dio sigurnosnog sustava, tada se to mora jasno odraziti u zakonima, praksi i plaćama.