Eugen Antić
Nedavno je u medijima objavljena vijest da jedna zaštitarska tvrtka u Indiji, uz klasične poslove tjelesne i tehničke zaštite, pruža i uslugu uklanjanja zmija iz stambenih i poslovnih objekata. Na prvi pogled riječ je o kuriozitetu koji više pripada rubrici zanimljivosti nego ozbiljnoj stručnoj raspravi. No, pogledamo li dublje, taj primjer otvara vrlo relevantno pitanje za sektor privatne zaštite: gdje su granice djelatnosti i u kojem smjeru se ona može – i treba – razvijati?
U vremenu kada se sigurnosni rizici mijenjaju brže nego ikad, a korisnici traže integrirana rješenja, zaštitarske tvrtke sve se češće nalaze pred izazovom diverzifikacije usluga. Klasična podjela na tjelesnu i tehničku zaštitu više ne zadovoljava kompleksne potrebe tržišta. U tom kontekstu, uklanjanje zmija nije bizarnost, nego simbol šire transformacije djelatnosti.
Evolucija privatne zaštite: od fizičke prisutnosti do upravljanja rizicima
Tradicionalno, djelatnost privatne zaštite temeljila se na dvama stupovima – tjelesnoj i tehničkoj zaštiti. Međutim, razvoj tehnologije, porast sigurnosnih prijetnji i sve složenije poslovno okruženje doveli su do širenja spektra usluga. Zaštitarske tvrtke danas upravljaju kontrolnim centrima, integriraju videonadzorne sustave, provode procjene ugroženosti i izrađuju sigurnosne elaborate. Takav razvoj znači da se zaštitarska djelatnost sve više približava konceptu “risk managementa”. Klijenti očekuju da jedna tvrtka preuzme odgovornost za cjelokupni sigurnosni okvir – od prevencije do reakcije. U tom smislu, uklanjanje zmija ili drugih specifičnih prijetnji samo je jedan od mogućih odgovora na konkretan lokalni rizik.
Nekonvencionalne usluge kao odgovor na lokalne potrebe
Primjer uklanjanja zmija pokazuje koliko sigurnosne usluge mogu biti uvjetovane geografskim i društvenim okolnostima. U pojedinim dijelovima svijeta susret s opasnim životinjama nije iznimka, nego realna prijetnja sigurnosti ljudi i imovine. U takvom okruženju, zaštitari koji su ionako prisutni na terenu mogu, uz dodatnu obuku i suradnju s nadležnim službama, pružati i tu vrstu intervencije.
U hrvatskom kontekstu, diverzifikacija bi se mogla razvijati u drugim smjerovima. Nakon potresa u Zagreb 2020. godine postalo je jasno koliko je važna brza organizacija nadzora oštećenih objekata, kontrola pristupa i sprječavanje pljački. Zaštitarske tvrtke tada su pokazale da raspolažu operativnim kapacitetima koji nadilaze klasičnu zaštitarsku ulogu. U zemlji poput Hrvatska, gdje turizam ima stratešku važnost, prostor za razvoj dodatnih sigurnosnih usluga posebno je izražen. Upravljanje sigurnošću luksuznih vila, marina, kampova i velikih događanja zahtijeva kombinaciju fizičke zaštite, tehničkih rješenja i kriznog planiranja. Time zaštitarska tvrtka postaje partner u očuvanju reputacije destinacije, a ne samo izvršitelj zaštitarskih poslova.
MN: Krizni menadžment i podrška u izvanrednim situacijama
Jedno od područja s najvećim potencijalom razvoja jest krizni menadžment. Većina većih zaštitarskih tvrtki ima 24-satne operativne centre, interventne timove i razrađene protokole postupanja. Ti resursi mogu se, uz odgovarajuću regulativu, koristiti za logističku potporu u slučaju poplava, požara, industrijskih nesreća ili drugih izvanrednih događaja. U praksi to može značiti organizaciju evakuacije, kontrolu perimetra, koordinaciju s hitnim službama i osiguravanje kritične infrastrukture. Takve aktivnosti zahtijevaju dodatnu edukaciju i jasno definirane nadležnosti, ali istodobno otvaraju prostor za pozicioniranje zaštitarskih tvrtki kao važnog segmenta nacionalnog sigurnosnog sustava.
Tehnološka nadogradnja i nove kompetencije
Razvoj tehnologije dodatno proširuje mogućnosti. Integracija pametnih sustava, nadzor putem bespilotnih letjelica, analitika videonadzora i povezivanje fizičke i kibernetičke sigurnosti stvaraju potrebu za novim znanjima. Granica između tehničke zaštite i informacijske sigurnosti sve je tanja. Zaštitarske tvrtke koje ulažu u edukaciju zaposlenika i razvoj tehničkih kompetencija mogu se pozicionirati kao integratori sigurnosnih sustava, a ne samo njihovi korisnici. To podrazumijeva i suradnju s IT stručnjacima, inženjerima i kriznim menadžerima.
Regulatorni okvir i odgovornost
Svako širenje djelatnosti mora biti usklađeno sa zakonodavnim okvirom. Diverzifikacija ne smije značiti improvizaciju. Usluge poput uklanjanja opasnih životinja, krizne intervencije ili upravljanja specifičnim rizicima zahtijevaju dodatne certifikate, osiguranje od odgovornosti i jasno definirane procedure. U protivnom, zaštitarska tvrtka riskira narušavanje profesionalnog ugleda i pravne posljedice. Upravo zato diverzifikacija mora biti strateški planirana, a ne ad hoc odgovor na tržišnu priliku.
Primjer uklanjanja zmija možda djeluje neobično, ali on simbolizira širu transformaciju privatne zaštite. Djelatnost se sve više udaljava od stereotipa “čuvara” i razvija prema modelu integriranog upravljanja sigurnosnim rizicima. Zaštitarske tvrtke imaju priliku proširiti paletu svojih usluga i time ojačati svoju tržišnu poziciju. No, ključ uspjeha leži u profesionalizaciji, dodatnoj edukaciji i jasnom poštivanju regulatornog okvira. Samo tako diverzifikacija može postati razvojna prednost, a ne izvor novih rizika.