Sektor privatne zaštite ima izuzetno veliku odgovornost, jer zaštitari svakodnevno štite osobe, imovinu i pravni poredak. Sukladno tome, zakonodavac je propisao stroge mehanizme kontrole i sankcioniranja. Odgovornost zaštitara za nepravilno obavljanje dužnosti može biti prekršajna, kaznena ili disciplinska (unutarnja), ovisno o težini povrede i nastaloj šteti. Zaštitarska tvrtka i zaštitar kao pojedinac moraju biti svjesni da svaka neodgovornost, pasivnost ili prekoračenje ovlasti može dovesti do trajnog gubitka licence i teških financijskih ili zatvorskih kazni.
Najčešća odgovornost s kojom se zaštitari i tvrtke susreću jest prekršajna odgovornost, koja je detaljno propisana Zakonom o privatnoj zaštiti. Prekršaji se uglavnom dijele na one koji se odnose na propuste u obavljanju posla i na one koji se odnose na kršenje pravila službe i prekoračenje ovlasti.
Sankcioniranje propusta u obavljanju posla
Ako zaštitar ne obavlja posao sukladno pravilima službe i ugovora, to se smatra težom povredom Zakona. Primjerice, situacije u kojima zaštitar samovoljno napušta radno mjesto, ne provodi propisane ophodnje ili iskazuje nepažnju, čime izravno ugrožava štićeni objekt, suočavaju ga s prekršajnom kaznom. Sankcije za zaštitara u ovim slučajevima uključuju novčane kazne, a u najtežim slučajevima, može doći do privremenog ili trajnog oduzimanja suglasnosti, odnosno licence za obavljanje poslova privatne zaštite, što de facto znači gubitak mogućnosti bavljenja strukom. Istodobno, tvrtka također odgovara ako nije osigurala odgovarajuću organizaciju, nadzor ili ako je dopustila rad osobama bez valjane suglasnosti, pri čemu su novčane kazne za pravne osobe znatno više.
Kršenje ovlasti i uporaba sredstava prisile
Teži prekršaji odnose se na nepropisnu uporabu sredstava prisile, kao što su tjelesna snaga, raspršivači dozvoljenih neškodljivih tvari, sredstva za vezivanje, kratko vatreno oružje ili nedozvoljena sredstva poput palice ili osobnog naoružanja, te na kršenje obveza postupanja, poput zadržavanja osobe dulje od propisanog vremenskog roka. Svako prekoračenje ovlasti koje nije neophodno za otklanjanje neposredne opasnosti predstavlja prekršaj, a u ovisnosti o težini posljedica, često se kvalificira i kao kazneno djelo.
Kaznena odgovornost: primjena Kaznenog zakona (KZ)
Kaznena odgovornost nastupa onda kada zaštitarova neodgovornost, nečinjenje ili zlouporaba ovlasti proizvede teške posljedice. Ovdje se primjenjuju opće odredbe Kaznenog zakona, koje su jednake za sve građane, no tumačenje je strože za osobe koje su imale zakonsku obvezu spriječiti nastanak štete.
Ako pasivnost zaštitara, poput spavanja na dužnosti, bavljenja osobnim aktivnostima umjesto nadzora ili namjernog zanemarivanja dužnosti, direktno doprinese nastanku velike štete, zaštitar se može teretiti prema Kaznenom zakonu. To uključuje, primjerice, djelo Dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom (čl. 215. KZ), ako je propustom izazvan požar ili eksplozija koja je dovela do opasnosti za ljude i imovinu velikih razmjera, pri čemu se namjera, odnosno neodgovornost, tumači kroz nečinjenje i zanemarivanje obvezne dužnosti. Nadalje, ako zaštitar uoči da se sprema ili događa teško kazneno djelo, a to ne prijavi, unatoč zakonskoj obvezi prijave, može se teretiti za Neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela (čl. 301. KZ).
Najozbiljnija kaznena djela odnose se na aktivno prekoračenje ovlasti. Ako je nepropisnom uporabom sile došlo do ozljeđivanja osobe, radi se o kaznenom djelu tjelesne ozljede. Iako rjeđe, može se primijeniti i kazneno djelo Zlouporaba položaja i ovlasti, ako zaštitar koristi službeni položaj za privatnu korist, osvetu ili druge nezakonite radnje.
Neodgovornost na radnom mjestu, poput neopravdane neaktivnosti ili zanemarivanja dužnosti, u sektoru privatne zaštite nije samo disciplinski prekršaj; to je izravan put prema kaznenoj odgovornosti jer se propust tumači u kontekstu obveze da se šteta spriječi. Stoga je ključno za svakog zaštitara da se dobro upozna sa Zakonom o privatnoj zaštiti, Pravilnikom o uvjetima i načinu provedbe tjelesne zaštite i ostalim provedbenim propisima, s posebnim naglaskom na članak 100. ZOPZ-a u kojem mogu pogledati popis tih provedbenih propisa. Nadalje, nužno je poznavanje Zakona o zaštiti novčarskih institucija, ako je to područje rada, kao i Kaznenog zakona i ostalih relevantnih zakona. Samo temeljito poznavanje ovih propisa, uz strogo provođenje internih procedura i etičkih standarda, osigurava neupitnu profesionalnost i izbjegavanje katastrofalnih pravnih posljedica za zaštitare i tvrtku.
Eugen Antić