Eugen Antić
Najavljeni prosvjed pravosudnih policajaca 26. lipnja 2026. godine nije samo sindikalni događaj. To je upozorenje da se jedan od najvažnijih, ali najmanje vidljivih dijelova hrvatskog sigurnosnog sustava nalazi pod sve većim pritiskom.
Dok se javnost uglavnom fokusira na rad policije, sudova i državnog odvjetništva, pravosudna policija ostaje u pozadini. Međutim, upravo su njezini službenici svakodnevno odgovorni za sigurnost zatvora, kaznionica, sudova, prijevoz pritvorenika i zatvorenika te održavanje reda u ustanovama u kojima se nalaze osobe lišene slobode. Bez njih pravosudni sustav ne može funkcionirati.
Posljednji napadi na službene osobe, uključujući incidente usmjerene prema pravosudnim policajcima, dodatno su pojačali osjećaj nezadovoljstva među zaposlenicima. U Sindikatu pravosudne policije Hrvatske smatraju da država godinama ignorira upozorenja struke te da su problemi dosegli razinu koja više ne ugrožava samo zaposlenike nego i sigurnost cijelog zatvorskog sustava.
Nevidljivi čuvari pravosuđa
Kada se govori o sigurnosnom sustavu Republike Hrvatske, najčešće se spominju policija, vojska, civilna zaštita i sigurnosno-obavještajne službe. Pravosudna policija rijetko se nalazi u središtu pozornosti, premda obavlja izrazito zahtjevne i rizične poslove. Njihove zadaće uključuju osiguranje zatvora i kaznionica, nadzor zatvorenika, održavanje reda i stege, provođenje osoba lišenih slobode te zaštitu sudova, sudaca, zaposlenika i građana koji dolaze u pravosudne institucije. Riječ je o poslovima koji zahtijevaju visoku razinu profesionalnosti, psihološke stabilnosti i sigurnosne osposobljenosti. Za razliku od drugih službi, pravosudni policajci velik dio radnog vremena provode u neposrednom kontaktu s osobama koje su osuđene ili pritvorene zbog najtežih kaznenih djela. Takvo radno okruženje samo po sebi nosi povećane sigurnosne rizike.
Manjak ljudi postaje sigurnosni problem
Središnja poruka koju posljednjih mjeseci šalje Sindikat pravosudne policije odnosi se na kronični nedostatak kadra. Prema sindikalnim upozorenjima, broj aktivnih službenika pao je ispod razine koju smatraju sigurnosno prihvatljivom. Zbog toga jedan službenik često obavlja poslove za koje su nekada bila predviđena dva ili tri zaposlenika. Posljedica su prekovremeni sati, smanjene mogućnosti odmora i sve veći psihofizički pritisak na postojeći kadar. Problem nije nov. Godinama se upozorava da velik broj službenika ulazi u dobnu skupinu pred mirovinu, dok interes za zapošljavanje ne prati potrebe sustava. Zbog toga je Ministarstvo pravosuđa tijekom svibnja raspisalo natječaj za prijem 70 novih vježbenika pravosudne policije u kaznenim tijelima diljem Hrvatske. Sam podatak o potrebi za zapošljavanjem tolikog broja novih ljudi potvrđuje da sustav pokušava nadoknaditi postojeći deficit kadra. Međutim, sindikat upozorava da zapošljavanje samo po sebi neće riješiti problem ako se ne poboljšaju uvjeti rada i status službe.
Napadi na službene osobe – alarm za cijeli sustav
Povod za aktualne sindikalne aktivnosti nisu samo uvjeti rada nego i sve češći napadi na službene osobe. Tema je posljednjih mjeseci postala predmet šire javne rasprave nakon više objavljenih snimki napada na policijske službenike. Ministar unutarnjih poslova upozorio je da velik dio počinitelja takvih kaznenih djela završava s uvjetnim kaznama, što otvara pitanje djelotvornosti kaznene politike prema napadima na osobe koje obavljaju službenu dužnost. U Sindikatu pravosudne policije ističu da se sličan trend bilježi i unutar zatvorskog sustava. Verbalne prijetnje i vrijeđanja postali su gotovo svakodnevica, dok se fizički napadi događaju sve češće. Prema navodima sindikata, samo u nekoliko mjeseci zabilježeno je više ozbiljnih incidenata usmjerenih prema službenicima. Takvi događaji dodatno opterećuju službu koja već radi u uvjetima manjka ljudi.
Zakon koji se čeka godinama
Jedna od glavnih točaka nezadovoljstva odnosi se na izostanak posebnog Zakona o pravosudnoj policiji. Predstavnici struke tvrde da pravosudna policija još uvijek nema zaseban zakonski okvir koji bi jasno definirao njezin položaj, ovlasti, prava i odgovornosti. Prema njihovim navodima, donošenje zakona godinama se odgađa kroz administrativne promjene, radne skupine i izmjene prijedloga, bez konkretnog rezultata. Sindikat smatra da upravo nedostatak posebnog zakona simbolizira odnos države prema ovoj službi. Dok druge sigurnosne strukture imaju jasno definiran identitet i normativni okvir, pravosudni policajci i dalje djeluju kroz odredbe različitih zakona koji reguliraju zatvorski sustav i rad pravosudnih tijela. U praksi to stvara osjećaj institucionalne zapostavljenosti i otežava razvoj službe.
Novi sigurnosni izazovi
Posao pravosudnog policajca danas je znatno složeniji nego prije deset ili dvadeset godina. Zatvorski sustav suočava se s osobama povezanim s organiziranim kriminalom, nasilnim kaznenim djelima, radikalizacijom, krijumčarenjem droga i drugim sigurnosnim rizicima. Istodobno se od službenika očekuje visoka razina profesionalnog postupanja, poštivanje ljudskih prava zatvorenika te provođenje brojnih sigurnosnih procedura. Svaki nedostatak ljudi ili opreme u takvom sustavu multiplicira rizik. Kada službenik radi dvostruku smjenu ili pokriva više radnih mjesta, povećava se mogućnost pogreške, incidenta ili sigurnosnog propusta. Upravo zato sindikat pitanje radnih uvjeta ne predstavlja kao socijalni problem, nego kao pitanje sigurnosti.
Što zapravo poručuje prosvjed?
Prosvjed zakazan za 26. lipnja pod sloganom „Za dostojanstvo, sigurnost i bolju budućnost pravosudne policije“ predstavlja kulminaciju višegodišnjeg nezadovoljstva unutar službe. Iako se u javnosti često stvara dojam da se sindikalni prosvjedi svode na pitanje plaća i materijalnih prava, predstavnici Sindikata pravosudne policije Hrvatske ističu kako su u ovom slučaju u prvom planu sigurnost zaposlenika, normativno uređenje službe i dugoročna održivost sustava. Prema njihovim navodima, pravosudni policajci godinama upozoravaju na manjak kadra, povećani opseg poslova i sve složenije sigurnosne okolnosti u kojima rade. Istodobno smatraju da njihov položaj nije adekvatno prepoznat unutar državnog sustava te da je upravo izostanak posebnog Zakona o pravosudnoj policiji jedan od pokazatelja takvog odnosa. Zbog toga prosvjed nije zamišljen samo kao izraz nezadovoljstva nego i kao pokušaj pokretanja ozbiljnije rasprave o ulozi i značaju službe koja svakodnevno skrbi o sigurnosti zatvora, kaznionica i pravosudnih institucija.
Sigurnost zatvora kao pitanje nacionalne sigurnosti
Zatvorski sustav često se promatra isključivo kroz prizmu izvršavanja kazni i resocijalizacije zatvorenika. Međutim, njegova sigurnosna dimenzija jednako je važna. Stabilnost zatvora i kaznionica izravno utječe na funkcioniranje pravosuđa, provedbu sudskih odluka i povjerenje građana u institucije države. Pravosudni policajci nalaze se na prvoj liniji tog sustava. Oni svakodnevno rade u okruženju koje po svojoj prirodi nosi povećane sigurnosne rizike, a njihov rad ostaje uglavnom nevidljiv javnosti. Upravo zbog toga problemi na koje upozoravaju zaslužuju ozbiljnu stručnu raspravu, a ne samo kratkotrajnu medijsku pozornost.
U okolnostima kada se godinama govori o manjku kadra, odlascima službenika i sve složenijim sigurnosnim izazovima, nameće se pitanje kakva je dugoročna strategija države prema pravosudnoj policiji. Hoće li sustav biti osnažen novim zapošljavanjima, boljim uvjetima rada i jasnim zakonskim okvirom ili će se, kao u nekim drugim područjima sigurnosti, jednog dana otvoriti rasprava o većem angažmanu privatnog sektora?
Drugim riječima, ako se postojeći trendovi nastave, nije nerazumno zapitati se planira li država jednog dana popunjavati zatvore zaštitarima - što po nekim navodima u zatvorskom sustavu redovito dovodi do još većeg pada sigurnosnih standarda i dehumanizacije. Takav scenarij danas se možda čini dalekim, no sama činjenica da se takvo pitanje može postaviti dovoljno govori o ozbiljnosti problema na koje pravosudni policajci upozoravaju. Jer sigurnost pravosuđa ne počinje u sudnici. Ona počinje iza zatvorskih zidova, na ulazima u sudove, tijekom sprovođenja pritvorenika i u svakodnevnom radu službenika koji, daleko od očiju javnosti, čuvaju jedan od temeljnih stupova pravne države.