Najnoviji tragični incident iz čileanskog grada Pucóna, gdje je sredinom travnja 2026. godine oklopno vozilo tvrtke Prosegura na parkiralištu robne kuće pregazilo dvije žene, ponovno je alarmirao stručnjake za sigurnost diljem svijeta. Ovaj događaj, koji dolazi nakon niza sličnih nesreća, više se ne može promatrati kao izolirani slučaj nepažnje pojedinca, već kao jasan pokazatelj sustavnih rupa u operativnim protokolima sektora privatne zaštite i transporta vrijednosti (CIT).
Snimke nadzornih kamera s parkirališta trgovačkog centra Falabella zabilježile su trenutak u kojem masivno vozilo ulazi u prostor krećući se unatrag, očito bez svijesti o prisutnosti pješaka u neposrednoj blizini. Balistička zaštita oklopnih vozila, iako nužna za sigurnost dragocjenog tereta, drastično smanjuje vidno polje vozača, stvarajući smrtonosne zone nevidljivosti. U ovom konkretnom slučaju, nepostojanje vanjskog navođenja i oslanjanje isključivo na ograničenu preglednost iz kabine dovelo je do toga da kotači teškog kamiona prijeđu preko nogu jedne od žrtava, uzrokujući teške tjelesne ozljede i frakture.
Protokoli u praksi: izostanak „drugog čovjeka“ kao norma
U profesionalno vođenim CIT operacijama, svaki manevar vozilom na javnom prostoru smatra se visokorizičnom radnjom koja zahtijeva maksimalnu pozornost ne samo na vanjske prijetnje poput pljačke, već i na opću sigurnost prometa. Standardni operativni postupci nalažu da vozač nikada ne bi smio izvoditi kretanje unatrag bez asistencije suvozača ili trećeg člana posade koji mora izaći iz vozila i osigurati putanju. Međutim, realnost na terenu često pokazuje suprotno, gdje posade zbog svog komoditeta i osjećaja sigurnosti unutar oklopa ili puke rutine zanemaruju ove ključne korake, pretvarajući sigurnosno vozilo u opasnost za pješake.
Pravni rizici i odgovornost menadžmenta
Pravosudni epilog incidenta u Pucónu, gdje je vozač odmah priveden i optužen za nanošenje teških tjelesnih ozljeda iz nehaja, šalje jasnu poruku cijeloj industriji. Iako vozač snosi izravnu odgovornost za upravljanje vozilom, ovaj slučaj otvara pitanje zapovjedne odgovornosti unutar zaštitarskih tvrtki. Menadžment koji dopušta ili prešutno odobrava manevre bez „spottera“ izravno izlaže svoje zaposlenike kaznenom progonu, a tvrtku ogromnim odštetnim zahtjevima i ugrožavanju reputacije. Sigurnost pješaka u urbanim središtima ne smije biti sekundarna u odnosu na brzinu izvršenja zadatka.
Tehnološki imperativ: kraj ere oslanjanja na sreću
Suvremeno tržište nudi široku paletu tehnoloških rješenja koja bi ove nesreće svela na razinu statističke pogreške, poput sustava kamera s pregledom od 360 stupnjeva i AI senzora koji automatski zaustavljaju vozilo pri detekciji ljudske siluete. U trenutku kada se slični incidenti ponavljaju pod okriljem istih korporacija, uvođenje takve opreme prestaje biti investicijski luksuz i postaje osnovni etički standard. Tvrtke koje odbijaju modernizirati svoje flote svjesno prihvaćaju rizik od tragedija koje se, uz današnju dostupnu tehnologiju, smatraju potpuno predvidljivima i preventabilnim.
Ovi tragični primjeri iz Južne Amerike moraju poslužiti kao ozbiljno upozorenje i hrvatskim zaštitarskim tvrtkama koje upravljaju oklopnim vozilima na našim često uskim i zakrčenim gradskim ulicama. Reputacija sigurnosne industrije temelji se na povjerenju da su njezini djelatnici obučeni predvidjeti svaku opasnost. Ako se dozvoli da oklop, koji bi trebao štititi, postane oružje protiv nevinih prolaznika, tada cijeli smisao privatne zaštite gubi svoj osnovni postulat. Upravo zato, potrebna je svakodnevna revizija internih treninga i strogo pridržavanje pravila o vanjskom osiguranju pri svakom složenom manevru u urbanim zonama.
Eugen Antić
Foto: Prosegur.com