Napad na liječnika u KB Sveti Duh, koji se dogodio prošlog vikenda, ponovno je ogolio bolnu istinu o ranjivosti našeg zdravstvenog sustava. Hrvatske zdravstvene ustanove sve češće postaju poprišta nekontrolirane agresije gdje su medicinski djelatnici izloženi fizičkim napadima bez adekvatnog sustava zaštite. Dok liječnička struka s pravom traži nultu toleranciju na nasilje, nad industrijom privatne zaštite nadvija se sjena loših rješenja iz prošlosti. Ako zaštitarski sektor ne reagira odmah i proaktivno, bolnice bi mogle dobiti rješenja koja su, baš kao i u slučaju škola, zakonski nedorečena i sigurnosno potpuno neučinkovita.
Ovaj incident ne smije ostati zabilježen samo kao još jedna crna vijest u medijima, već mora poslužiti kao katalizator za hitno redefiniranje odnosa države, zdravstva i zaštitarske struke. Svjedočimo opasnom trendu u kojem se sigurnosni protokoli aktiviraju tek post festum, dok u međuvremenu raste jaz između stvarnih ugroza na terenu i onoga što zakonodavni okvir trenutno predviđa. Put koji su prošle obrazovne ustanove služi nam kao kristalno jasno upozorenje o tome što se događa kada se o sigurnosti odlučuje isključivo kroz prizmu proračunske štednje, a ne stručne procjene rizika.
Reakcije struke i politike: od osude do zahtjeva za promjenom
Reakcije na posljednji napad bile su brze i oštre, što pokazuje da je prag tolerancije u sustavu zdravstva potpuno nestao. Ministrica zdravstva Irena Hrstić odmah je osudila čin nasilja, naglašavajući da je nedopustivo da se oni koji spašavaju živote moraju brinuti za vlastitu sigurnost na radnom mjestu. Istovremeno, liječničke udruge i sindikati upozoravaju da verbalna podrška politike više nije dovoljna jer se incidenti ponavljaju u pravilnim ciklusima bez konkretnih pomaka u fizičkoj zaštiti objekata. Struka jasno poručuje da napad na liječnika nije samo udarac na pojedinca, već paraliza cijelog sustava hitne pomoći, što zahtijeva hitnu implementaciju sustava nulte tolerancije i jasnih pravnih sankcija za počinitelje.
Pouke iz škola: zamka neadekvatnih rješenja
Analiza situacije u obrazovnom sustavu jasno pokazuje kamo vodi nedostatak jasne i stručne strategije osiguranja. Najave o kraju ere privatnih zaštitara u školama i uvođenju alternativnih modela, poput Operativnih djelatnika za sigurnost i civilnu zaštitu (ODS CZ), otvorili su niz opasnih sigurnosnih rupa. Glavni problem leži u činjenici da takvi hibridni modeli nemaju nikakve stvarne zakonske ovlasti za intervenciju u kriznim situacijama. Struka opravdano upozorava da osobe bez licenci i prava na primjenu sredstava prisile ne mogu osigurati mir u ustanovama, već služe samo kao pasivni promatrači. Ako se sličan model primijeni na zdravstvo bez jasnog razgraničenja preventivnih i interventnih uloga, liječnici bi mogli ostati bez one kritične razine neposredne zaštite koju pruža isključivo specijalizirana zaštitarska struka obučenom reakcijom u kriznim trenucima.
Bolnice nisu "obični" objekti – one su kritična infrastruktura
Zdravstvene ustanove predstavljaju iznimno specifična i visokorizična okruženja koja zahtijevaju profesionalni pristup osiguranju. Napad u KB Sveti Duh pokazuje da incidenti na hitnim prijemima često nisu planirani kriminalni akti, već rezultat eskalacije frustracija, utjecaja opijata ili akutnih psiholoških stanja. U takvim uvjetima zaštitarska industrija mora nastupiti kao strateški partner državi, a ne samo kao ponuditelj najniže cijene na natječaju. Umjesto pukog prisustva, industrija mora inzistirati na uvođenju specijaliziranih zaštitarskih timova s naprednim ovlastima, čime bi se osiguralo da profesionalci na prvoj liniji imaju sve potrebne alate za trenutno suzbijanje agresije i uspostavu reda. Sigurnost ne smije ovisiti o subjektivnoj procjeni pojedinog ravnatelja, već mora biti regulirana strogim pravilnikom koji propisuje obvezne standarde tjelesne i tehničke zaštite u skladu s Zakonom o privatnoj zaštiti.
Motivacija za industriju: budite arhitekti, a ne pasivni promatrači
Industrija privatne zaštite ne smije pasivno čekati da nadležna ministarstva iza zatvorenih vrata donesu neki novi Pravilnik koji će ih izgurati s terena ili im srezati ovlasti. Iskustva iz školstva služe kao zoran primjer kako zakašnjela reakcija struke rezultira uvođenjem neadekvatnih kadrova koji samo stvaraju privid sigurnosti. Sektor privatne zaštite mora samostalno ponuditi gotova i provjerena rješenja koja dokazuju da je samo licencirani zaštitar na prvoj liniji stvarna brana nasilju. Bolnica koja se oslanja na portire ili neobučeno osoblje zapravo samo čeka idući incident koji može završiti s tragičnim posljedicama. Vrijeme je da industrija sigurnosti nametne svoje standarde kao jedini jamac stabilnosti i sigurnosti u zdravstvu.
Napad u KB Sveti Duh predstavlja alarm koji cijelo društvo, a posebno sigurnosna struka, mora shvatiti krajnje ozbiljno. Ako industrija privatne zaštite ostane nijema, zdravstveni sustav će doživjeti sudbinu škola i postati poligon za eksperimentalne propise koji štede novac, ali gube ljudske živote. Potrebno je preuzeti inicijativu u kreiranju politika osiguranja i osigurati da liječnici i medicinsko osoblje mogu obavljati svoj poziv bez straha za vlastitu sigurnost. Sigurnost u bolnicama mora postati obvezan standard, a privatna zaštita je jedini faktor koji taj standard može profesionalno provesti u djelo. (Eugen Antić)
Foto: Asadria.com