Početak školske godine uvijek donosi uzbuđenje i nova očekivanja, ali i podsjetnik na važnost sigurnosti učenika i djelatnika. Sigurnost u školama ne obuhvaća samo zaštitu prostora i prevenciju nesreća, nego i psihološku stabilnost djece te sigurnost u digitalnom okruženju.
Prethodnih godina kontinuirano smo pratili sve teme vezane uz sigurnost u odgoju i obrazovanju te 2019. organizirali i konferenciju “Sigurnost u odgoju i obrazovanju”, na kojoj su stručnjaci i praktičari razmjenjivali iskustva i nudili rješenja. Ta rasprava pokazala je da je sigurnost djece i mladih pitanje od najvećeg društvenog značaja. Upravo zato i ovu školsku godinu nastavljamo pomno pratiti stanje u školama te o njemu intenzivno pisati, s ciljem poticanja javne rasprave i unaprjeđenja sustava zaštite.
Škole su mjesto učenja, druženja i razvoja, ali i kompleksni sustavi u kojima svakodnevno boravi veliki broj djece i odraslih. Upravo zato potrebno je sagledati sigurnost iz više kuteva: od onoga što se događa ispred školskih vrata, preko tehničke opremljenosti same zgrade, do emocionalne sigurnosti učenika. Posebno je važno naglasiti da sigurnost nije samo zadatak škole ili države, već cijele zajednice – roditelja, nastavnika, lokalnih službi i samih učenika.
Incident prije škole – uznemirujući alarm za početak godine
I dok škola još nije niti počela, dogodio se alarmantni incident: pucnjava na školskom igralištu na zagrebačkim Ravnicama, nakon čega su djeca u panici bježala s igrališta. Prema izvještajima, policija je dojavu zaprimila te je satima pretraživala teren detektorima metala u potrazi za čahurama, dok svjedoci navode da su čuli više hitaca te vidjeli djecu kako vrište i bježe.
Ovaj šokantan incident dodatno naglašava hitnost i važnost provedbe učinkovitih sigurnosnih mjera — čak i prije nego što nastava počne — te duboku zabrinutost roditelja i školskih zajednica.
Sigurnost u prometu – prvi izazov
Najveći rizici za učenike, posebice prvašiće, pojavljuju se na putu do škole i prilikom prelaska prometnica u školskim zonama. Gužve i nepažnja vozača mogu biti kobne, stoga se početkom godine provode pojačane akcije policije koje upozoravaju vozače na sporiju vožnju i pojačan oprez.
Roditelji imaju ključnu ulogu u stvaranju sigurnih navika – od pravilnog prelaska ceste do korištenja reflektirajućih prsluka i pojaseva u vozilu. Preporuka je da prvašiće roditelji prate barem tijekom prvih tjedana, dok se ne naviknu na novu rutu. Lokalne zajednice također sve češće postavljaju dodatne oznake i uspornike prometa oko škola, no rezultat ovisi o odgovornosti svih sudionika.
Unutarnja sigurnost škole
U samim školama posljednjih se godina sve više pažnje posvećuje sigurnosnoj infrastrukturi. Protupožarni sustavi, redovite vježbe evakuacije i planovi postupanja u kriznim situacijama postali su standard. Kontrola ulaza i videonadzor pomažu spriječiti neovlašteni ulazak i stvaraju osjećaj zaštite među učenicima i nastavnicima.
No, sigurnost nije samo tehničko pitanje – ona podrazumijeva i jasno definirane procedure. Učitelji i nenastavno osoblje trebaju biti upoznati s planovima evakuacije, a učenici osviješteni o tome kako se ponašati u slučaju nesreće. Škola mora biti prostor u kojem se djeca osjećaju sigurno, ali i spremno reagirati na svaku nepredviđenu situaciju.
Novi operativni djelatnici za sigurnost i civilnu zaštitu
Velika novost ove godine je uvođenje operativnih djelatnika za sigurnost i civilnu zaštitu. Riječ je o profesionalcima čija je zadaća nadzirati sigurnosne protokole, osigurati brzu reakciju u kriznim situacijama i provoditi preventivne mjere. Njihovo uvođenje pokazuje da se sigurnost djece sve ozbiljnije promatra kao prioritet na nacionalnoj razini.
Međutim, sustav je još u fazi uspostave. Budući da se provedba mjere odvija postupno, mnoge će škole i dalje čuvati zaštitari koji su godinama obavljali tu ulogu. U prijelaznom razdoblju očekuje se paralelno djelovanje zaštitarskih službi i novih operativnih djelatnika, što bi u konačnici trebalo dovesti do većeg stupnja zaštite. Roditelji i nastavnici s pravom očekuju da ova promjena donese sigurnije i organiziranije okruženje.
Psihološka sigurnost – jednako važna
Fizička sigurnost prostora važna je, ali ništa manje važan nije osjećaj psihološke i emocionalne sigurnosti. Djeca koja se boje vršnjačkog nasilja ili ne osjećaju prihvaćenost teško mogu učiti i razvijati se. Škole stoga trebaju ulagati u prevenciju nasilja kroz radionice, edukacije i aktivan rad stručnih suradnika – pedagoga, psihologa i socijalnih pedagoga.
Povjerljiv odnos između učenika i nastavnika ključan je za stvaranje atmosfere u kojoj se problemi na vrijeme prepoznaju i rješavaju. Programi nenasilne komunikacije, vršnjačke medijacije i poticanje tolerancije pokazali su se učinkovitim alatima za smanjenje sukoba i izgradnju pozitivne školske klime.
Digitalna sigurnost
U digitalno doba sigurnost se ne završava na školskom pragu. Učenici sve više vremena provode online, pa raste i opasnost od cyberbullyinga, lažnih profila i neprimjerenog sadržaja. Škola i roditelji trebaju zajednički raditi na edukaciji djece o odgovornom korištenju interneta.
Radionice o sigurnosti na društvenim mrežama, učenje o privatnosti i digitalnim tragovima te pravovremeno reagiranje na prijave nasilja online samo su neki od koraka koje valja sustavno provoditi. Tako učenici stječu vještine koje će ih štititi i izvan školskog dvorišta.
Nijedna mjera neće imati puni učinak bez suradnje svih uključenih. Škola mora biti partner roditeljima, roditelji primjer svojoj djeci, a lokalna zajednica pružiti podršku kroz infrastrukturu i programe. Policija, vatrogasci i civilna zaštita redovito sudjeluju u školskim projektima i edukacijama, no važno je da takvi programi budu kontinuirani, a ne samo povremeni. Sigurnost u školi nije projekt jedne institucije – to je stalna, zajednička briga svih nas.
Sigurnost djece u školama temelj je uspjeha i mira u procesu učenja. Od prometne kulture i tehničke zaštite, preko uvođenja operativnih djelatnika za sigurnost i civilnu zaštitu, do psihološke i digitalne sigurnosti – svaki je korak važan. A najvažniji je onaj zajednički: suradnja svih uključenih kako bi škola bila sigurno i poticajno mjesto za svako dijete. (Eugen Antić)
Foto: Thought Catalog / Unsplash