U eri obilježenoj rastućim nepovjerenjem u institucije i raširenim osjećajem nesigurnosti, programi susjedske straže (Neighbourhood Watch) postali su sve češća značajka u mnogim europskim gradovima. Stvorene s ciljem povećanja sigurnosti aktivnim sudjelovanjem građana, ove se skupine često nalaze na ključnom raskrižju. Mogu se razviti u moćne alate društvene kohezije ili, obrnuto, nenamjerno postati katalizatori populističkih strujanja, potičući podjele i strah.
Razumijevanje ove dinamike ključno je za svakoga tko brine i o sigurnosti i o zdravlju demokratskog tkiva.
Plodno tlo za populizam
Korelacija između populizma i susjedske straže nije slučajnost; prvi može stvoriti idealne uvjete za pojavu drugog. Populizam, posebno u svom desničarskom obliku, napreduje na preciznoj naraciji: onoj o poštenim, vrijednim "ljudima" koje su izdale korumpirane, udaljene "elite" koje ih nisu sposobne zaštititi od prijetnji poput kriminala i propadanja. U tom pogledu, država se prikazuje kao neučinkovita, slaba ili čak suučesnik.
Ova retorika potkopava povjerenje u tradicionalne institucije, poput policije i pravosuđa, koje se često prikazuju kao previše "meke" ili bez resursa. Upravo u toj praznini povjerenja učvršćuje se populistički poziv na izravnu akciju. Osjećajući se napuštenima, građani se potiču da "vrate kontrolu" nad vlastitom sigurnošću. Shema susjedske straže tako može postati najkonkretnija manifestacija ovog impulsa: čin samoorganizacije koji zaobilazi institucije i potvrđuje suverenitet lokalne zajednice.
Nadalje, populistička tendencija identificiranja žrtvenog jarca - imigranta, manjine, "drugog" - pruža tim skupinama opipljivog neprijatelja. Strah od vanjske prijetnje djeluje kao ujedinjujuća sila, gurajući stanovnike da se ujedine ne samo zbog nečega (sigurnosti) već i protiv nekoga.
Efekt bumeranga
Iako populizam potiče nastanak ovih grupa, jednako je istina da same grupe mogu postati snažno sredstvo za ukorijenjenje populističkih ideja. Ovaj "efekt bumeranga" manifestira se na nekoliko načina:
Samo postojanje grupe i njezine akcije (prijava, pretpostavljena osujećena provala) postaju živi dokaz neuspjeha države. Susjedska grupa za razgovor pretvara se u rezonantnu ploču gdje se pojačava tjeskoba, a narativ o institucionalnoj neučinkovitosti pronalazi kontinuiranu potvrdu.
Unutar grupe jača snažan osjećaj pripadnosti temeljen na isključenosti. "Mi" su ugledni stanovnici koji brane teritorij; "oni" su svatko tko se doživljava kao vanjska prijetnja. To pomiče fokus s nadzora nad kriminalom na društveni nadzor, gdje čak i nelegalna, već jednostavno "drugačija" ponašanja mogu postati predmet sumnje. Ovaj mehanizam stvara ekskluzivni "vezujući društveni kapital" koji jača unutarnje veze, ali gradi zidove protiv autsajdera.
Grupe susjedske straže mogu lako postati politički inkubator, poligon za lokalne vođe koji, stječući vidljivost i konsenzus o sigurnosnim pitanjima, pronalaze idealnu platformu za buduću političku karijeru, često usklađenu s populističkim strankama. Pitanje sigurnosti prestaje biti složen društveni problem i postaje jednostavna moralna bitka između "dobra" i "zla". To potiče potražnju za pojednostavljenim i kaznenim rješenjima, temeljem populističke retorike.
Prema uključivom i demokratskom modelu
Je li onda neizbježno da će shema susjedske straže skliznuti prema populizmu? Apsolutno ne. Moguće je osmisliti i upravljati tim grupama na način koji ih čini bedemom protiv polarizacije i pokretačem istinske kohezije. Ključ je promjena paradigme: prelazak s mentaliteta tvrđave na mentalitet gradskog trga, od obrane do uključivosti. To zahtijeva usvajanje nekih temeljnih načela.
- Surađujte s institucijama. Grupa ne bi trebala biti stvorens kao antagonist institucija, već kao njihov partner. Formalni sporazumi s lokalnim, regionalnim ili nacionalnim vlastima ključni su za definiranje uloga i granica. Redovita prisutnost policijskog časnika za vezu na sastancima i odgovarajuća obuka o zakonskim ograničenjima građanskih postupaka mogu transformirati nepovjerenje u suradnju i spriječiti osvetničko ponašanje.
- Prigrlite uključivanje. Zdrava grupa mora odražavati stvarni sastav susjedstva. Potreban je proaktivan napor kako bi se uključili stanovnici svih nacionalnosti, kultura i socijalnog porijekla. Višejezična komunikacija, uključivanje migrantskih udruga i horizontalno, rotirajuće vodstvo učinkoviti su protuotrovi protiv stvaranja ekskluzivnog "nas".
- Usredotočenost na zajednicu. Energija grupe trebala bi biti usmjerena ne samo prema nadzoru, već posebno prema poboljšanju kvalitete života. "Situacijska" prevencija - poput zagovaranja bolje rasvjete ili preuređenja parka -
- Povećavajte stvarnu i percipiranu sigurnost bez poticanja klime sumnje. Inicijative poput susjedskih zabava, kolektivnog čišćenja zelenih površina ili stvaranja urbanih vrtova grade vrstu "premošćivajućeg društvenog kapitala" koji ujedinjuje ljude, a ne razdvaja ih.
- Komunicirajte odgovorno. Populizam se hrani moralnom panikom. Kako bi se tome suprotstavilo, interna komunikacija unutar grupe mora biti rigorozna. Ključno je oslanjati se na službene podatke o kriminalu koje pružaju vlasti, a ne na anegdote i rekla-kazala. Treba uspostaviti strogo pravilo protiv širenja neprovjerenih vijesti i treba usvojiti jezik koji govori o problematičnim "ponašanjima", a ne o kategorijama "ljudi".
Izbor koji treba napraviti
Susjedska straža nije inherentno "dobra" ili "loša". To je alat i, kao i svaki alat, njezin utjecaj ovisi o tome kako se koristi. Ako se ostavi na milost i nemilost straha i nepovjerenja, lako može postati oružje u rukama populističke propagande, narušavajući društvenu koheziju i potkopavajući načela vladavine prava.
Međutim, ako je izgrađena na čvrstim temeljima suradnje, uključivosti i aktivne brige za zajednicu, može se transformirati u izvanrednu vježbu aktivnog građanstva. Zdrava susjedska straža ne gradi više zidove; gradi duže stolove. Ne mjeri se brojem "neprijatelja" koje identificira, već brojem susjeda koje okuplja. U konačnici, izbor između tvrđave i otvorenog gradskog trga je na samoj zajednici.
Photo by Zeki Okur on Unsplash