U našem prošlom članku Između zakona i samovolje: gdje prestaju ovlasti, a počinje kršenje ljudskih prava? detaljno smo analizirali osnovne zakonske okvire, a u ovom nastavku nastavljamo s razradom te problematike, fokusirajući se na konkretne situacije s kojima se susrećete na radnom mjestu. Često se događa da zaštitari djeluju pod pritiskom okoline, zaboravljajući da je njihova licenca osobna, a odgovornost pred zakonom nedjeljiva.
U svakodnevnom radu u trgovačkim centrima, zaštitari su gotovo neprestano izloženi sugestijama prodavača, kupaca ili poslovođa koji dojavljuju o potencijalnim krađama. Ključno je razumjeti da dojava treće osobe, ma koliko ona bila uvjerljiva, u pravnom smislu predstavlja isključivo osnove sumnje, što je tek najniži stupanj vjerojatnosti i služi kao povod za početak diskretnog izvida, a ne za trenutačnu primjenu zakonskih ovlasti poput zadržavanja i pregleda, ili primjenu sredstava prisile.
Zaštitar koji postupi isključivo na temelju tuđe riječi, bez vlastite potvrde ili dokaza s videonadzora, preuzima na sebe ogroman rizik jer u slučaju pogreške pravna odgovornost za neopravdano zaustavljanje pada izravno na njega. Profesionalno postupanje nalaže da se svaka dojava prvo provjeri, jer tek kada se vlastitim opažanjem ili snimkom utvrdi čin krađe, osnove sumnje prerastaju u osnovanu sumnju koja zakonski pokriva zaustavljanje i zadržavanje osobe do dolaska policije.
Odgovornost zaštitara, poslodavca i naručitelja usluge
Na terenu se često susrećemo s opravdanjem da se određeni postupci provode isključivo po nalogu poslodavca ili uprave trgovačkog centra, no pravna realnost je znatno drugačija. Zaštitar mora razumjeti da njegova licenca nije vlasništvo tvrtke u kojoj radi, već osobna iskaznica profesionalne odgovornosti kojom on izravno jamči za zakonitost svakog svog poteza. Kada tvrtka nameće internu politiku koja izlazi izvan okvira Zakona o privatnoj zaštiti, ona svjesno prebacuje sav rizik na leđa radnika koji će se, u slučaju incidenta, pred institucijama morati braniti samostalno. Naručitelji usluga često vrše pritisak radi smanjenja manjkova, ali pritom zanemaruju činjenicu da ugled branda i financijska stabilnost mogu biti nepovratno narušeni samo jednom sudskom presudom zbog povrede ljudskih prava ili nezakonitog zadržavanja kupca.
Stoga, ključ profesionalizma leži u sposobnosti zaštitara da ostane imun na pritisak okoline ili autoritet poslovođe kada su u pitanju njegove zakonske ovlasti. Profesionalac na terenu mora biti svjestan da on nije instrument ničijeg subjektivnog nezadovoljstva, već osoba koja donosi odluke isključivo na temelju objektivnih dokaza i utvrđenih činjenica. Prava mjera uspjeha u ovom poslu nije broj konfliktnih situacija, već sposobnost da se red i sigurnost održe uz potpuno poštivanje dostojanstva svakog pojedinca. Dosljednim provođenjem zakonskih protokola, zaštitar ne štiti samo imovinu klijenta, već u prvom redu osigurava vlastitu profesionalnu budućnost i dignitet cijele zaštitarske struke.
Eugen Antić
Foto: Krzysztof Hepner / Unsplash