Eugen Antić
Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata te Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje uvijek je duboko emotivan trenutak za hrvatsko društvo.
No za struku koja se bavi zaštitom i sigurnošću osoba i imovine, ovaj dan ima i dodatnu dimenziju. On nas podsjeća da sigurnost zajednice nije samo tehničko pitanje, nego i civilizacijska obaveza utemeljena na iskustvima koja su duboko upisana u kolektivnu memoriju. Sjećanje na žrtve i razaranja daje kontekst i smisao našoj današnjoj profesionalnoj ulozi.
Vukovar i Škabrnja simboli su najveće stradalničke tragedije u hrvatskoj novijoj povijesti, ali su istovremeno i snažan podsjetnik na važnost organizirane obrane i otpornosti zajednice. U tim je mjestima tijekom Domovinskog rata postalo jasno da sigurnosni sustav nije samo institucionalni aparat, nego čitav splet ljudske hrabrosti, improvizacije, solidarnosti i logističke izdržljivosti.
Ova iskustva predstavljaju temelj koncepta sveobuhvatne sigurnosti (Total Security), gdje svaki segment društva, od institucija do pojedinca - postaje ključna karika u lancu otpornosti. Upravo su tada, u najtežim uvjetima, stvoreni temelji mnogih procedura i standarda koji i danas oblikuju hrvatski sustav unutarnjih poslova i obrane, civilne zaštite, kriznog upravljanja, vatrogastva i hitnih službi.
Stotine vatrogasaca, medicinskog osoblja, policajaca, vojnika, pripadnika civilne zaštite i dobrovoljaca obavljali su poslove koji nadilaze profesionalne opise radnih mjesta. Učili su u hodu, improvizirali opremu, organizirali evakuacije i spašavanja te održavali život unatoč stalnoj opasnosti. Njihova iskustva danas su vrijedan izvor znanja. U vremenu novih prijetnji, od velikih požara i poplava, preko potresa, sve do hibridnih rizika, kibernetičkih napada i dezinformacija - važno je razumjeti da koncept sigurnosti nije statičan.
Lekcija iz Vukovara, gdje je narušavanje informacijske i društvene otpornosti bilo dio ratne strategije, upozorava nas da je mentalna sigurnost jednako vitalna kao i ona fizička. Baš kao što je u ratnim godinama morao reagirati na kaos i razaranja, tako se i danas sustav mora prilagođavati brzim promjenama u društvu i tehnologiji.
Upravo zato Dan sjećanja nije samo povijesni trenutak, nego i stručni poziv na razmišljanje. On nas potiče da se suočimo s pitanjem: jesmo li kao sustav dovoljno spremni za izazove koji se stalno mijenjaju? Naša profesija ima odgovornost stvarati preventivne politike, graditi kulturu sigurnosti, educirati građane i ulagati u sustave ranog upozoravanja i operativne kapacitete. Sjećanje na Vukovar i Škabrnju daje nam mjeru važnosti tih zadataka.
Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i na žrtvu Vukovara i Škabrnje dan je dubokog pijeteta, ali i "profesionalnog preispitivanja". Najbolji način da se iskaže poštovanje prema žrtvama jest izgradnja sigurnijeg i otpornijeg društva koje uči iz prošlosti i djeluje odgovorno u sadašnjosti. U tišini kolone sjećanja, u svjetlosti svijeća koje obasjavaju prozore cijele zemlje, krije se i jasna poruka: sigurnost je trajna obaveza, a žrtve ne smiju biti zaboravljene. Upravo zato ovaj dan, osim što nas podsjeća na tragediju, služi i kao poticaj da svoju struku obavljamo s još većom predanošću, stručnošću i poštovanjem prema onima zbog kojih je sigurnost postala temelj našeg djelovanja.
U konačnici, Vukovar i Škabrnju svi od nas nose u srcu i mislima, ali oni koji su preživjeli taj pakao, zauvijek nose njihov teret upisan u kosti, u žile i krvotok. Njihova žrtva nije samo povijesni zapis, već trajni poziv na budnost. Zato ovaj dan, osim što nas podsjeća na tragediju, služi i kao poticaj da svoju struku obavljamo s još većom predanošću, stručnošću i poštovanjem prema onima zbog kojih je sigurnost postala temelj našeg djelovanja.
Svim poginulim i nestalim braniteljima i civilnim žrtvama Vukovara i Škabrnje neka je vječna hvala i slava.