Eugen Antić
U našoj analizi "vječnog zakona moći", istražili smo kako su Sjedinjene Američke Države, Rusija i Kina, svaki na svoj način, uspostavljale i branile svoje sfere utjecaja. No, gdje se to najjasnije vidi danas, u 21. stoljeću? Glavni teren za ovu novu globalnu igru moći nije ni Karipsko more ni postsovjetski prostor, već Afrika. Kontinent, nekada podijeljen među europskim kolonijalnim silama, sada je poprište suptilnije, ali jednako žestoke borbe za utjecaj, resurse i stratešku prednost. Ovdje analiziramo kako povijesni obrasci kolonijalizma evoluiraju u suvremenu borbu za ekonomsku i političku dominaciju, sa starim i novim "Jupiterima" u glavnim ulogama.
Kroz povijest, velesile su definirale svoje sfere utjecaja, no metode su se mijenjale. Dok su se nekadašnja carstva oslanjala na izravnu vojnu moć i formalni kolonijalizam, današnje se strategije fokusiraju na ekonomsku polugu, političku manipulaciju i strateška savezništva. Afrika, sa svojim ogromnim prirodnim resursima, rastućom populacijom i sve većim tržištem, postala je epicentar ove transformacije. Ne radi se više samo o "komadanju Afrike" kao na Berlinskoj konferenciji 1884., već o složenoj igri utjecaja gdje se preklapaju interesi Amerike, Kine, Rusije, pa i europskih sila, a lokalne vlade pokušavaju navigirati među tim suprotstavljenim ambicijama.
Povratak Europe i uspon Kine: borba za resurse i infrastrukturu
Stoljeće nakon dekolonizacije, stare europske sile pokušavaju zadržati dio svog utjecaja, često kroz diplomatske i ekonomske veze. No, najveći igrač u Africi danas je Kina. Kroz svoju inicijativu "Pojas i put", Peking ulaže milijarde dolara u infrastrukturne projekte, uključujući luke, ceste, željeznice i energetske mreže. Ovi projekti, iako donose prijeko potrebnu infrastrukturu, često dolaze s kineskim radnicima i zajmovima koji stvaraju ovisnost. Ova "diplomacija duga" podsjeća na moderne oblike kolonijalne dominacije, gdje ekonomska moć služi kao sredstvo za politički utjecaj, osiguravajući Kini pristup vitalnim resursima i tržištima.
Rusija i Sjedinjene Američke Države: geopolitički sukob i vojna prisutnost
Dok Kina dominira ekonomskom arenom, Rusija u Africi koristi drugačiji, često "tvrđi" pristup, fokusirajući se na sigurnosnu suradnju i vojne aranžmane. Kroz ugovore o naoružanju i angažman privatnih vojnih kompanija, poput bivše Wagner grupe, Moskva pruža podršku određenim režimima i širi svoj utjecaj, posebno u zemljama sa slabim vladama i unutarnjim sukobima. S druge strane, Sjedinjene Američke Države pokušavaju se suprotstaviti tom utjecaju, prvenstveno kroz vojna partnerstva, programe obuke i obavještajne aktivnosti. Afrika tako postaje poligon na kojem se direktno sukobljavaju geopolitičke strategije Moskve i Washingtona, podsjećajući nas na dinamiku Hladnog rata.
Afrika kao aktivni sudionik: između izbora i opasnosti
Ne smijemo Afriku gledati samo kao pasivno bojno polje. Mnoge afričke države i njihovi lideri svjesno koriste ovu geopolitičku konkurenciju kako bi maksimizirali vlastite dobitke. Kineski zajmovi i ulaganja nude alternativu strogim uvjetima MMF-a i Svjetske banke, a ruska vojna pomoć može biti privlačnija od zapadnih programa. Ipak, ova situacija nosi i goleme rizike – prekomjerno zaduživanje, gubitak suvereniteta nad strateškim resursima i podržavanje autokratskih režima.
Afrika je, dakle, epicentar globalnog preoblikovanja moći. Borba za njezine resurse i utjecaj pokazuje da su se metode dominacije razvile, ali da temeljni principi ostaju isti. Kineski ekonomski imperijalizam, ruska vojna diplomacija i zapadna protustrategija čine složenu mrežu interesa. Ovaj novi "Jupiterov rat" podsjetnik je na to kako velesile uvijek traže načine da definiraju i kontroliraju svoje sfere, a na državama u usponu je da navigiraju ovim složenim odnosima.
Foto: James Wiseman / Unsplash