U uvodnim scenama kultnog filma Mad Max pripovjedač govori o svijetu koji se raspao nakon energetskih kriza i ratova za gorivo. Gradovi su propali, društva se raspala, a ljudi su se počeli boriti za ono što je nekada bilo najobičnija svakodnevna stvar – nekoliko litara benzina. Dugo smo takve scenarije smatrali znanstvenom fantastikom. Distopijom koja pripada filmskim ekranima, a ne stvarnom svijetu. No posljednji događaji na Bliskom istoku ponovno su otvorili pitanje koje se sve češće postavlja među analitičarima sigurnosti: jesmo li sigurni da je ta stvarnost doista tako daleko?
Napetosti između Sjedinjenih Američkih Država i Irana ponovno su podsjetile koliko je globalni energetski sustav krhak. Svaki sukob u toj regiji automatski postaje globalno pitanje, jer se ondje nalazi jedna od najosjetljivijih energetskih arterija svijeta – Hormuški tjesnac. Kroz taj relativno uski morski prolaz prolazi značajan dio svjetske trgovine naftom i ukapljenim plinom. Svaki napad na tankere, svaka sabotaža ili blokada tog pomorskog pravca odmah izaziva potrese na globalnom tržištu energije. Cijene energenata rastu, tržišta reagiraju nervozno, a države počinju razmišljati o scenarijima koji su do jučer izgledali nezamislivi – prekid opskrbe, energetske restrikcije i dugotrajnija nestabilnost. Energetska sigurnost zato više nije samo gospodarsko pitanje. Ona je postala pitanje nacionalne sigurnosti.
Europa je to već osjetila tijekom energetske krize povezane s ratom u Ukrajini. Ovisnost o energentima pokazala se kao strateška ranjivost. Države koje su desetljećima gradile stabilne sustave opskrbe odjednom su morale tražiti alternativne izvore plina i nafte, ubrzano mijenjati energetsku politiku i suočiti se s rastom cijena koji pogađa gospodarstvo i građane.
Sukobi na Bliskom istoku ponovno otvaraju isto pitanje: koliko je svjetski energetski sustav zapravo stabilan?
Povijest nas uči da su mnogi veliki sukobi imali snažnu energetsku pozadinu. Nafta, plin i kontrola transportnih ruta često su bili skriveni, ali ključni motivi političkih i vojnih odluka. Zbog toga svaki incident u Hormuškom tjesnacu ima puno šire značenje od lokalnog sukoba. On postaje podsjetnik na činjenicu da je globalna ekonomija i dalje snažno vezana uz energente čija se proizvodnja i transport nalaze u politički nestabilnim regijama. U takvom svijetu pitanje sigurnosti više se ne odnosi samo na vojne prijetnje. Ono uključuje energetsku infrastrukturu, pomorske rute, opskrbne lance i sposobnost država da osiguraju stabilnu energiju za svoje gospodarstvo i građane.
Možda svijet još nije na pragu distopije kakvu su prikazivali filmovi poput Mad Maxa. Ali sve češće vidimo fragmente stvarnosti koji podsjećaju na te scenarije. Energetske krize i poskupljenja, ratovi, torpediranje brodova, napadi dronovima na tankere, blokade transportnih ruta i borba za resurse postaju sve važniji dio globalne politike.
Zato se danas s pravom postavlja pitanje: jesmo li zakoračili u razdoblje u kojem energija ponovno postaje jedno od glavnih geopolitičkih oružja? Odgovor na to pitanje odredit će ne samo međunarodne odnose nego i svakodnevni život milijuna ljudi. Jer svijet u kojem energija postaje nesigurna više nije samo problem geopolitike. To je svijet u kojem sigurnost svakodnevnog života postaje sve krhkija.
Eugen Antić
Foto: Carol Highsmith's America on Unsplash