Eugen Antić
Baš kao što su Don "Wardaddy" Collier i narednik Oddball predstavljali dualnost zapovjedništva i preživljavanja unutar tenkovske posade, filmovi nam nude i snažan kontrast u ulozi elitnog snajperista. Snajperisti su u suvremenoj vojsci utjelovljenje precizne primjene sile i često nose najteži moralni teret – onaj ciljane eliminacije. Usporedba Chrisa Kylea (iz filma "American Sniper"), koji je temeljen na stvarnom najsmrtonosnijem snajperistu u povijesti američke vojske, i Vasilija Zajceva (iz filma "Enemy at the Gates"), koji je inspiriran stvarnim sovjetskim herojem Staljingrada, otkriva kako su se temeljna pravila snajperskog dvoboja i etike mijenjala ovisno o kontekstu i ratnoj ideologiji.
Ova analiza, bazirana na stvarnim ličnostima koje su postale filmske ikone, ključna je za razumijevanje modernog ratovanja jer prikazuje dva modela borbe: herojski, ideološki nabijen duel iz prošlosti i tehnološki potpomognuti, profesionalni, ali psihološki opterećujući angažman današnjice.
Kontekst bojišta: rovovi Staljingrada nasuprot modernom Iraku
Kontekst bojišta u kojem su se Zajcev i Kyle proslavili presudno je odredio njihov stil ratovanja, taktiku i psihološki teret. Vasilij Zajcev djeluje u neusporedivo brutalnijem i kaotičnijem okruženju Bitke za Staljingrad (1942. – 1943.). Njegov rat bio je rovovski i urbani, gdje se linija fronte često mijenjala iz sata u sat, a cilj je bio prvenstveno preživljavanje i dizanje morala. Zbog toga se fokus prebacuje na simetrične, klasične snajperske obračune gdje pobjedu nosi onaj s većom strpljivošću, lukavstvom i vještinom maskiranja.
Chris Kyle, s druge strane, djeluje u asimetričnom sukobu u Iraku (2003. – 2009.) u potpuno drugačijim uvjetima. Kyle nije primarno tražio ravnopravnog snajperskog protivnika, već je djelovao kao "čuvar" pješaštva, eliminirajući neprijateljske borce i bombaše IED-a s ekstremnih udaljenosti. Njegov glavni problem nije bila neposredna smrt na bojištu, već suočavanje s moralnim teretom kod kuće, jer njegova uloga uključuje precizno gađanje meta na granici etički prihvatljivog.
Efikasnost i moralni teret: brojke nasuprot duelu
Razlika u efikasnosti i moralnom opterećenju proizlazi iz tipa sukoba. Kyleov rat je rat kvantitete i profesionalne dužnosti; on bilježi potvrđene likvidacije, a njegova vrijednost mjeri se brojem eliminiranih prijetnji koje su spriječile smrt njegovih suboraca. Moralni teret proizlazi iz te statistike i potrebe da se brzo donese odluka o životu i smrti. Kyleov film istražuje posttraumatski stres i izolaciju koja prati tako visoku profesionalnu efikasnost.
Zajcev rat je, pak, rat kvalitete i simbola. Njegov primarni, filmski cilj, nije bio srušiti što više neprijatelja, već pobijediti njemačkog "super snajperista" majora Königa u psihološkom duelu. Stvarna efikasnost leži u psihološkom uništavanju protivnika i podizanju morala, a ne u broju potvrđenih pogodaka. Njegov teret je teret rata koji ga drži zatočenog u ruševinama, a ne teret odvojenosti od stvarnosti kod kuće.
Oružje kao filozofija: Mosin-Nagant nasuprot McMillan TAC-338
Tehnologija oružja služi kao fizička metafora za razliku u njihovim ratovima. Zajcev je koristio jednostavnu, ali pouzdanu pušku Mosin-Nagant s optikom. Ova puška, kalibra 7,62 × 54 mmR, bila je izdržljiva, pouzdana i naglašavala je fundamentalnu vještinu snajperista, gdje su preciznost pogodaka ovisila o kalibraciji, strpljenju i znanju balistike bez kompleksne asistencije. Njezino ograničenje dometa je zahtijevalo bliski kontakt s neprijateljem. Oprema je tako zahtijevala adaptaciju koja je bila ručna i instinktivna. Kyle, nasuprot tome, koristi modernu modularnu pušku McMillan TAC-338, kalibra .338 Lapua Magnum. Ova puška, s naprednom optikom i kompjuteriziranim sustavima za mjerenje vjetra i daljine, nudi tehnološku superiornost i omogućava borbu na ekstremnim, ranije nezamislivim udaljenostima (preko 1,500 metara). Dok Mosin-Nagant simbolizira rat vještine i preživljavanja, McMillan TAC-338 predstavlja rat efikasnosti i udaljenosti, stvarajući psihološku distancu od mete, ali i povećavajući rizik od moralnog opterećenja.
Sličnosti: puška kao produžetak volje
Unatoč drastičnim razlikama u opremi i kontekstu, obojica snajperista dijele temeljnu sličnost: njihova puška je bila produžetak njihove volje i jedini pouzdani suputnik. Obojica su majstori rukovanja svojim oružjem i imali su nepokolebljivu lojalnost prema svojoj misiji. Bez obzira na to radi li se o jednostavnoj Mosin-Nagant puški ili složenom sustavu McMillan, ultimativna preciznost ovisila je o hladnoj glavi, mirnom disanju i potpunoj posvećenosti cilju.
U konačnici, snajperski dvoboji Chrisa Kylea i Vasilija Zajceva nude dva modela heroja i zaštite. Zajcev se bori za preživljavanje domovine koristeći klasičnu vještinu u kaotičnom okruženju, ostajući prizemljen u svojoj misiji. Kyle se bori za zaštitu suboraca koristeći tehnološku efikasnost, ali se mora suočiti s cijelom psihološkom cijenom koju suvremeni, udaljeni rat naplaćuje.
Obojica su majstori preciznosti, no njihova priča uči nas o evoluciji vojne etike: od simetričnog dvoboja gdje je fokus na pobjedi nad izravnim protivnikom, do asimetričnog angažmana gdje je efikasnost spašavanja života nadređena individualnoj psihološkoj cijeni. Za modernu vojsku, lekcija je jasna: tehnološka prednost je vitalna, ali psihološka zaštita snajperista nakon misije postala je jednako kritična kao i njegova fizička zaštita na terenu.
FotO:Sven Verweij / Unsplash